BERLIN, Državni dugovi opterećuju zemlje evro-zone. Privredne prognoze su skromne. Ali, većina njemačkih preduzeća samouvjereno očekuje iduću godinu.
Važna branša u Njemačkoj, mašinogradnja, ostaje optimistična uprkos sve mračnijim privrednim prognozama.
Predsjednik njemačkog Udruženja za gradnju mašina i postrojenja (VDMA), Tomas Lindner, i u idućoj godini očekuje suficit. Ali sa jednim ograničenjem.
“Ako se kriza pogorša, ako nastane zaista velika finansijska kriza i kriza likvidnosti, to će se na kraju odraziti na potrošnju stanovništva, a potom ćemo i mi to osjetiti, jer će se smanjiti investicioni programi naših mušterija“, objašnjava Lindner.
Tri godine poslije bankrotstva banke Leman i usred dužničke krize država, njemačkim preduzećima ide nevjerovatno dobro. Francuzi i Britanci začuđeno gledaju na uspjeh Nijemaca, dok njihova ekonomija slabi.
Uspjeh je u tome, kaže Mihael Gremling sa Instituta za njemačku privredu u Kelnu, što su se preduzeća u posljednjih 10-15 godina snažno koncentrisala na rastuća tržišta u zemljama na pragu industrijskog razvoja i zemljama u razvoju. On kaže da “Evropa ostaje najvažnije tržište, ali njemačka preduzeća svoje proizvode sve više isporučuju rastućim privredama. To mnogim zemljama u Evropi nije uspjelo“.
I dok je Velika Britanija u prošlosti akcenat stavila na investiciono bankarstvo, pružanje usluga u raznim branšama i nove tehnologije, njemačke firme ostale su vjerne “staroj ekonomiji“. Zbog toga su preduzeća često bila ismijevana.
Devedesetih godina često se govorilo o “bolesnom muškarcu Evrope“. Pri tom se mislilo na Njemačku. Zemlja nije više bila “konjukturna lokomotiva“, već je bila najniže rangirana.
“Veliki model od prije 10, 15 godina, podrazumijevao je što brže napuštanje tradicionalne industrije i početak sektora pružanja usluga, ali on se u pojedinim državama nije održao. Njemačka preduzeća ostala su na klasičnim industrijskim branšama, ali sa najmodernijim proizvodima“, ukazuje Mihael Gremling.
Od mašina do zavrtnja – “Made in Germany” se traži. Glavni ekonomista Njemačke industrijske i trgovinske komore, Aleksander Šuman kaže da su preduzeća proizvodila tačno ono što je širom svijeta bilo traženo.
“Dakle mašine, opremu za infrastrukturu, energetsku tehniku. Sve ono što je privredama koje sada počinju da se modernizuju jednostavno neophodno i to hitno. Svi govore o zemljama na pragu industrijskog razvoja. Ako one žele da se razvijaju, potrebna im je infrastruktura, moderna oprema. I to je ono što Njemačka može da isporuči“, kaže Šuman.
Njemačka preduzeća su se u prošlosti ponovo više koncentrisala na njihov suštinski posao. Ignorisane su neisplative oblasti ili filijale inostranstvu koje bilježe gubitke. I te kako se odustajalo od spektakularnih preuzimanja zarad veličine i rasta. Zbog toga nije bilježen veliki rast prometa, ali su preduzeća postajala rentabilnija jer su računala sa dugoročnim uspjehom, kaže ekonomista Šuman.
Ali još nešto se u Njemačkoj isplatilo. Pored velikih koncerna Simensa, BASF-a, Dajmlera, BMW-a, na hiljade zanatskih radnji i srednjih preduzeća, mnoga od njih u porodičnom vlasništvu, doprinijela su privrednom uspjehu. Takvu raznovrsnu strukturu evropski susjedi Njemačke – nemaju, prenose agencije.