BEOGRAD, Voćni sokovi, kremovi, kafa, začini, pileće meso i pojedini konditori – samo su neki od proizvoda porijeklom iz Srbije, koji su jeftiniji u Crnoj Gori, Makedoniji ili Bosni i Hercegovini, nego u radnjama u Srbiji. Niže cijene na tim tržištima proizvođači pravdaju borbom sa konkurencijom i kursnim razlikama, dok stručnjaci ističu da “tamo ne mogu da diktiraju cijene kao ovdje i svoje gubitke sa stranih tržišta prebacuju na leđa potrošača u Srbiji”!To za nas nije tajna, već godinama se priča da su proizvodi iz Srbije često na istom cjenovnom nivou ili jeftiniji u zemljama okruženja, iako su optetrećeni raznim taksama i troškovima prevoza. Za naše građane, koji su ljetovali na Crnogorskom primorju porazno zvuči podatak da su pojedini srpski proizvodi jeftiniji u tamošnjim marketima.
Tako, na primjer, “eurokrem” u pakovanju od 900 grama u Petrovcu košta 2,9 evra, dok je kod nas u hipermarketima cena 460, a u supermarketima gotovo 600 dinara! Pakovanje kafe od 200 grama u prodavnicama u Ohridu može da se pazari i po 1,3 evra, dok je kod nas cijena gotovo duplo veća. Voćni sok u Herceg Novom staje oko jedan evro, dok u našoj zemlji isti takav proizvod valja platiti i 30 odsto više.
Za naše građane velika je enigma, i pitaju se kako je to moguće kada logika govori da za to nema računice. Da bi roba dospjela na tamošnje rafove, za nju treba platiti troškove transporta i skladištenja, zatim kontrole raznih inspekcija, a u cijenu treba da se ugrade i prometnici… I kada se svi izdaci stave na papir, cijene nekih srpskih proizvoda u tim zemljama niže su nego kod nas.
– Cijene moraju da se prilagode tržištu, ne samo kupovnoj moći, nego i konkurenciji – kaže za “Novosti” Danilo Šuković, ekonomista. – Jedan od faktora za takve cene u okruženju svakako je i precenjen kurs, a naši proizvođači samo se prilagođavaju tržištu. Ne treba im ništa zamjeriti, sve je stvar države, stvar sistema, uređenog tržišta. Treba da stvorimo ambijent, odnosno uslove za zdravu konkurenciju, tako da oni ne mogu da prodaju robu izvan onoga što nudi slobodno tržište.
U Srbiji se, međutim, kaže Šuković, godinama najavljuje dolazak inostranih trgovinskih lanaca, koji bi sa sobom doneli i niže cijene, ali oni u većem broju još uvek nisu došli na srpsko tržište. To, domaćim proizvođači i prometnicima omogućava da imaju više cijene.
– Niži nivo cijena, logično je, prati i slabija kupovna moć, mada za građane sa sve plićim džepom to i nije neka utjeha – smatra Petar Bogosavljević, predsednik Pokreta za zaštitu potrošača. – Zbog rasta proizvođačkih cijena, posebno osnovnih namirnica trgovci su morali da se odreknu dijela zarade, ali i dalje nedovoljno, jer su cijene nedostižne za većinu kupaca.
CIJENA PRIJE KVALITETA
ISTRAŽIVANJA pokazuju da građani svuda u regionu osjećaju rast cijena, a ekonomska kriza smanjila je osjetno i potrošnju. Potrošačima je pri odabiru robe, tako, najbitnija cijena, pa tek onda kvalitet. A, kako su iz dana u dan troškovi života sve veći, a plate sve tanje, štede na svemu. Od 2008. godine statistika pokazuje da je u Srbiji prodaja opala za 30 odsto, a na godišnjem nivou za oko osam odsto.
