BEOGRAD, Radnici u Srbiji koji zarađuju minimalac i naredne godine će primati isti iznos jer se visina minimalne cijene rada za 2016. godinu neće mjenjati i iznosiće 121 dinar po radnom satu.
Dogovora između sindikata, koji su tražili da se cijena rada uveća na 143,50 dinara, i poslodavaca, koji su istakli da se nisu stekli uslovi za to, nije bilo i Vlada Srbije je donjela odluku, koja je u skladu s odgovarajućim zakonima i procedurom, pa će minimalna zarada, bez poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, i naredne godine biti oko 21.000 dinara.
Dakle, ogroman broj ljudi će i naredne godine zarađivati isto kao i ove, i svaki mjesec u novčanik smjestiti oko 21.000 dinara. Da je to iznos koji ne pokriva ni najosnovnije potrebe potpuno je jasno pri svakom odlasku u prodavnicu, na pijacu, pri ulasku u autobus, kupovini cipela ili pantalona, pokazne karte za prevoz… ali su oni koji donose odluku izračunali da se s tim iznosom može živjeti mjesec dana.
A podaci Republičkog zavoda za statistiku Srbije kažu da je za prosječnu potrošačku korpu u junu bilo potrebno oko 67.000 dinara, odnosno više od tri minimalca.
U tom mjesecu je prosječna plata u Srbiji bila 44.000 dinara, ili dva minimalca, a da bi se napunila prosječna potrošačka korpa bila je potrebna 1,5 prosječna plata.
Jasno je da i domaćinstva u kojima zaposleni zarađuju prosječnu zaradu teško mogu zadovoljiti sve potrebe te je onima koji kući donose minimalac to praktično nemoguće. Potpuno je sigurno da se potrebe moraju smanjiti, ali je izvesno da se u domaćinstvima u kojima se zarađuje minimalac lišava gotovo svega.
Naime, u junskoj prosječnoj potrošačkoj korpi u Srbiji za hranu i piće trebalo je oko 26.500 dinara, što je oko 5.000 dinara više nego što je minimalna zarada pa nema nikave sumnje da je ono što u korpu stavljaju oni koji zarađuju minimalac daleko skormnije, manje – a zapravo nedovoljno.
Pošto je minimalna zarada tri puta manja nego prosječna potrošačka korpa, to znači da bi toliko manje trebalo da troše oni koji tu zaradu imaju. U brojkama to znači da bi se, umesto 26.500 dinara, koliko u prosječnoj potrošačkoj korpi treba za hranu i piće, za te potrebe moglo utrošiti oko 8.500 dinara.
S tim iznosom ne samo da trpeza nije bogata, nego je gotovo nema, posebno što ni ono što je u prosječnoj potrošačkoj korpi nije mnogo. Umjesto kilograma pirinča, u korpu koju bi trebalo da se napuni s minimalcem staje svega 300 grama te namirnice, oko osam kilograma hljeba, kilogram paradajza, pola kilograma pasulja, oko 4,5 kilograma krompira.
Na trpezi bi se mjesečno moglo naći po 1,2 kilogram svinjskog i pilećeg mesa, oko 230 grama junetine, zanemarljiva količina mesnih prerađevina i ribe, oko 4,5 litara mljeka, dvije litre jogurta, dvadesetak jaja i svega mrvica kačkavalja. I voća bi bilo u tragovima, baš kao i ostalih prehramebnih proizvoda, gdje su, recimo, čokolada za kuvanje, koja u prosječnoj potrošačkoj korpi teži 100 grama, te bi je u onoj koja se puni minimalcem mogla biti oko 30 grama, dok bi se u korpu spustilo oko 65 grama mlječne čokolade… Dnevnik
