BEOGRAD, Primena sredstava za zaštitu bilja bez mjere još česta, iako može biti štetna. Poljoprivrednici ne obraćaju pažnju na uputstvo za korišćenje
Kada se koriste sredstva za zaštitu bilja na njivama u Srbiji, i dalje se često može čuti, naoko dobronameran, savjet kolege poljoprivrednika ili komšije: “Dodaj slobodno malo više, da budeš siguran da djeluje”. Ovakav pristup korišćenju pesticida, herbicida i ostalih preparata kojima se tretiraju biljke ne samo da poskupljuje proizvodnju, jer se koriste veće količine skupih sredstava, već je i umnogome štetan.
Od ovakvog načina primjene “hemije”, i pored sugestija, odustao je Marko Simetić, ratar iz Stare Pazove, koji obrađuje oko 60 hektara oranica i gaji prije svega kukuruz i pšenicu, ali i suncokret i soju.
„ Mnoge moje starije komšije i dalje ne čitaju šta piše na ambalaži sredstava za zaštitu, nego ih sipaju “odokativno”, onako kao što su im to očevi i dede radili „ priča ovaj tridesetogodišnji ratar.“Meni, međutim, nije teško da pročitam kako se sredstva primenjuju, a volim i da, posebno u zimskim danima, kad nema mnogo posla, poslušam predavanja, pa i upitam u poljoprivredoj apoteci, ili savetodavnoj službi, kako primenjivati sredstva za zaštitu, a i ima li efikasnijih sredstava od onih koja sam ranije koristio…“
Ovakvih primjera, prema riječima Dragane Dimitrijević, izvršnog direktora udruženja SEKPA, koje okuplja najveće svjetske proizvođače sredstava za zaštitu bilja, prisutne na tržištu Srbije, sve je više u Srbiji, posebno među poljoprivrednicima mlađe generacije.
„ Naše udruženje, a i stručnjaci kompanija koje su naši članovi, svakodnevno su na terenu, ne samo zbog prodaje, već i zbog edukacije“ ističe Dimitrijevićeva. „I nama je veoma važno da poljoprivrednici znaju šta, koliko i kada da koriste. U tome, mora se napomenuti, imamo i odličnu saradnju sa poljoprivrednim stručnim službama, koje, takođe, u većini slučajeva imaju odlične “zaštitare”, koji su spremni da izađu u susret poljoprivrednicima.“
Problem, međutim, kako ukazuje Dimitrijevićeva, stvara nepovjerljivost, pa čak i snebivljivost, poljoprivrednika, od kojih najviše zavisi konačna primjena sredstava za zaštitu.
„ Mi, uvoznici, imamo jasna pravila, kojih moramo da se pridržavamo, a takođe i striktnu kontrolu, kako na samoj granici prilikom uvoza, tako i kontrolu poljoprivredne i ekološke inspekcije, pa propusta ne sme da bude“ navodi Dimitrijevićeva. „To se odnosi pre svega na kvalitet preparata, ali i na njihovo pakovanje, a posebno na to da i na ambalaži bude jasno navedeno na koji način se preparat koristi.“
Uz ovo, kako kaže Dimitrijevićeva, zimi se redovno organizuju predavanja i seminari. Tu su i brošure koje se plasiraju i u kojima je jasno prikazano ne samo kako se doziraju i koriste preparati, već i kako se treba zaštititi prilikom njihove primjene, i kako se bezbjedno uklanja ambalažni otpad.
„U zemljama EU korisnici sredstava za zaštitu imaju svojevrsnu karticu, kao onu bankarsku, na kojoj se sakupljaju podaci o tome kakva su sredstva kupovali, kako su ih koristili, a tu su i podaci o tome da li su obučeni za njihovo korišćenje, odnosno, da li mogu da ih kupe „ navodi Dimitrijevićeva. „ Kod nas je takvo rešenje još daleko. „ Večernje novosti
