BEOGRAD, Potpisivanjem sporazuma u utorak Srbija će i zvanično ponovo postati vlasnik smederevske željezare.
Radnici mogu da odahnu, jer preuzimanjem, uskoro bivšeg “Ju-Es stila”, Vlada garantuje da će sačuvati posao za svih 5.500 zaposlenih. Dok Amerikanci putuju iz Smedereva, država se nada da će uspjeti brzo da nađe novog strateškog partnera. Do tada će troškove pokrivati budžetskim sredstvima namijenjenim podršci privredi.
I sa novim poslodavcem rad u željezari se, bar zasad, neće mijenjati.
– Trudićemo se da održimo isti nivo proizvodnje – istako je Dušan Nikezić, šef Vladine radne grupe za Željezaru Smederevo. – Radi jedna peć i valjaonica. Ako se tražnja poveća pokrenućemo i drugu peć. Željezara sada proizvodi 1,1 miliona tona čelika godišnje, a ukupni kapacitet je 2,2 miliona tona. Raspolaže sa obrtnim kapitalom, znači zalihama i sirovinama, u vrijednosti od 100 miliona dolara, dok je procjenjena vrijednost osnovnih sredstava oko 250 miliona dolara. Nema nijedan dinar dugovanja.
Država ne krije da jedva čeka da izađe iz smederevske željezare i da ne planira da u nju investira. U vrijeme krize, kada i Amerikanci nisu uspjeli da izbjegnu gubitke, pitanje je koliko brzo je moguće naći novog kupca. Ekonomisti, međutim, smatraju da, ako država želi da sačuva udio u smederevskom pogonu, nije neopravdano da u njega i investira.
– Očigledno je da je to bilo iznuđeno rješenje i Srbija nije imala kud. Tamo radi 5.500 radnika, “Ju-Es stil” je jedan od najvećijh proizvođača, ali već tri godine bilježi gubitak – kaže profesor Ekonomsog fakulteta Ljubodrag Savić. – Prethodno građani Srbije treba da imaju odgovor na pitanje da li je ovo konačan sporazum ili postoji mogućnost da se poslije krize Amerikancima ustupi dio željezare. Pitanje je šta sad raditi. Po mom mišljenju, postoje dva rješenja. Prvo je da željezara radi kao i do sada, da se očuva socijalni mir i da se pokrivaju gubici, koji će vjerovatno biti na nivou prošlogodišnjih. Druga mogućnost je da se u postrojenje ulaže, proširi proizvodnja i prizvodi učine konkurentnim. Ako Vlada hoće da zadrži udio u njoj, onda takva investicija ima smisla. Naravno, pod uslovom da njom upravlja profesionalni menadžment. Ni tada ne treba zatvoriti vrata i ne tražiti strateškog partnera.
Toplica Spasojević, predsjednik Udruženja korporativnih direktora smatra da je ova odluka Vlade iznuđeno rješenje, koje je, ipak, bolje od potpunog prestanka rada fabrike.
– Mislim da je najvažnije da se nastavi sa radom i da se ne uruši sve to što postoji tamo i sa materijalnog i sa ljudskog aspekta. Važno je postaviti profesionalni menadžment. Mislim da poslovni program treba prilagoditi proizvodnom programu “Fijata”, koji će definitivno raditi ovdje i pozicionirati se na dugi rok u Srbiji. Trebalo bi povezati ta dva velika preduzeća i uskladiti njihove proizvodne planove.
Inače, put do novog partnera otežan je i trenutnim stanjem na svjetskom tržištu. Stručnjaci upozoravaju da je čelik sada znatno jefiniji nego početkom posljednjeg tromjesečja prošle godine. Na zapodnoevropsko tržište stiže po cijeni od svega 500 dolara po toni, što je manje od proizvođačke cijene u smederevskom “Ju-Es stilu”.
Srbija, pokazuje to i analiza Svjetske banke, izvozi skoro sav čelik koji proizvede. U 2010. činili smo 0,09 odsto svjetske proizvodnje sirovog čelika. Najveći izvoznik je “Ju-Es stil”, a ukupan izvoz u 2010. je vrijedio 1,3 milijarde dolara, što je 13 odsto ukupnog srpskog izvoza.
– Srbija izvozi čelik niske dodatne vrijednosti – stoji u analizi Svjetske banke. – Pošto nema gvozdenu rudu, sirovine se uvoze, obrađuju, a zatim izvoze dalje. Analize industrije čelika ukazuju da je tokom posljednje tri godine profitabilnost srpske industrije čelika bila marginalna ili negativna. Troškovi energije imaju umjereni uticaj na konkurentnost većine preduzeća, ali značajan uticaj imaju na “Ju-Es stil”. Troškovi osoblja su mali dio ukupnih troškova proizvodnje.
Preraspodjela sredstava
Fiskalni savjet, poslije odluke Vlade da otkupi Željezaru u Smederevu, podsjeća da svi troškovi koji se budu javili mogu biti pokriveni samo preraspodjelom budžeta. Da bi intervenisala i pomagala ovoj fabrici, država će morati da uštedi na nekim drugim stavkama budžeta. Inače, u željezaru će se sliti budžetski dio namjenjen za podršku privredi. Prema prvobitnom planu, privreda je mogla da računa na 5,5 milijardi dinara namjenskih kredita za podsticanje proizvodnje. Za subvencionisanje ulaganja planiran je budžet od 10,45 milijardi dinara. Ta sredstva su planiarana za ulaganja od posebnog značaja, poput “Fijata” i to u obećani program podsticaja zamjene starih automobila za nove. Sa iste stavke trebalo bi da se skida i novac za podsticaje grinfild investicijama.
* Spaseni sigurne propasti
Radnički bataljon čeličane od 5.400 ljudi, zastrašen ekonomskim cunamijem, uglavnom je uvjeren da je država izumjela spasonosnu formulu za njihovo preživljavanje.
– Šta bi radili sa 5.000 ljudi na ulici da se fabrika zatvori? To bi bila smrtna presuda. Postoji na stotine porodica gdje i muž i žena rade u željezari. Od čega da hrane djecu? Ovako, imaćemo radna mjesta i plate – kaže žena koja u željezari radi dvije decenije.
Malo je njih vjerovalo da će Amerikanci podići sidro i otići. Govorkanja su prekratko trajala da bi se razvila panika. A i država, izgleda, nije mala puno vremena da promišlja. Odluka je donijeta u nekoliko dana, a presječeno je u petak, na Svetog Savu, dok je dvije trećine Smederevaca dan provelo prateći polufinala Srba u rukometu, vaterpolu i tenisu.
I u toj euforiji stigla je vijest. Zujali su telefoni jer svaka od oko 30.000 porodica ima nekog u željezari. Saznanje da će sačuvati posao jače je od matematike, ali je svima prvo pitanje bilo – kako za dolar?
– Amerikanci su skupljali komad po komad sirovine kada su došli u željezaru. Oni ne opraštaju ni kilogram čelika, a ako neko misli da će za dolar da ostave tone i tone sirovine Srbima, grdno se vara – kaže Željko Veselinović, predsjednik sindikata “Sloga” i dugogodišnji sindikalni lider i radnik željezare.
Šta će biti?
– Najvažnija poruka je da će svi radnici ostati na radnim mjestima. Za ostalo, vidjećemo – rekao nam je Siniša Prelić, predsjednik Samostalnog sidnikata Ju-Es stila”, dodajući da sindikalci znaju samo ono što su svi građani čuli u medijima.
Lokalnoj “Fejsbuk” populaciji u noći posle sudbonosne odluke san je umirio prvi čovjek grada.
– Građani treba da slave današnji dan kao novi rođendan Smedereva zato što nas je Vlada Srbije spasla sigurne propasti uz jasnu poruku da nijedan radnik neće biti otpušten. Da se to nije desilo, posao bi zamro, cijene stanova bi pale na 300 evra po metru kvadratnom. Na Svetog Savu kao da nas je sam svetac pogledao… Neka nam je srećan ovaj dan! – napisao je na svom “Fejsbuk” profilu gradonačelnik Predrag Umičević.
“Ju-es stil” bez komentara
Kao što smo već izjavili na kraju trećeg kvartala, nastojimo da istražimo sve mogućnosti za Srbiju. Ne komentarišemo saopštenja i konferencije za novinare druge strane. Informaciju za medije imaćemo nakon redovnog finansijskog kvartalnog sastanka u utorak 31. januara – izjavila je za “Novosti” Dušanka Ranković, portparol “Ju-Es stil Srbija”. Novosti