BEOGRAD, Gotovo da ne prođe dan a da se u medijima ne nađu vijesti o krađama, provalama. Na meti lopova su najčešće novac i dragocjenosti.
Oni od kojih ima šta da se ukrade sve češće se interesuju za iznajmljivanje sefova u bankama. Ta sigurnost košta ih od 3.000 dinara godišnje pa naviše.
Pojedine banke traže i depozit, a druge pak gubitak ključa ili sigurnosne kartice koja služi za otvaranje sefa papreno naplaćuju – bar 10.000 dinara.
Uprkos pojačanom interesovanju, to za banke nije baš posao koji obećava pa se uglavnom koriste stari kapaciteti. Troškovi obezbjeđenja su veliki, a zarada ne opravdava nova ulaganja.
U Beogradu već nekoliko mjeseci vlada prava jagma za sefovima. U Novom Sadu se mogu pronaći i nema prevelikog interesovanja.
Banke ta odeljenja za držanje novca i dragocjenosti imaju obično u većim gradovima. Klijenti iz manjih mjesta koji su zainteresovani za takvu uslugu obično moraju da putuju do većih gradova da bi stavili na sigurno ono što im je vrijedno. Izuzetak su sefovi koji su pravljeni i prije Drugog svjetskog rata u starim bankama u Vojvodini.
Ako postoje, tu se i izdaju. Banke nisu zainteresovane da šire te kapacitete. Sume koje dobijaju od iznajmljivanja sefova mogu da zarade daleko jednostavnije na održavanju tekućih računa ili provizijama od platnih kartica.
Za klijente je bolje da novac drže na bankovnom računu. Dobije se makar kamatica, a država garantuje za sumu do 50.000 evra u slučaju da banka ode u stečaj ili bankrotira.
Može li se dogoditi da vam neko opljačka sef u banci?
Kod nas može: prije nekoliko godina je bila prava afera oko toga. U slučaju da je klijent pokraden u sali sa sefovima, ostaje mu da se obrati banci za pomoć. Ako nema razumjevanja, sljedeća instanca je MUP pa sud. Tamo će morati da objasni odakle mu novac. To za one koji su tu deponovali svježe opran novac nije zgodno. Dnevik