BANJALUKA, Odbor za reviziju Narodne skupštine RS je solidno koncipiran s aspekta ovlaštenja, ali svoj mandat ne koristi dovoljno, rekao je Duško Šnjegota, glavni revizor RS.
“Nisam zadovoljan konačnim ishodom izvještaja zato što bi skupštinski zaključci trebalo da dovedu do toga da se preporuke primijene, odnosno sistem unaprijedi”, rekao je on.
Možete li mi, potpuno laički, objasniti čime se bavi Vaša služba?
ŠNJEGOTA: U suštini, radimo tri vrste revizija – finansijsku, reviziju usklađenosti i reviziju učinka. Najprostije rečeno, cilj finansijske revizije je da kaže da li su informacije u finansijskim izvještajima istinite i tačne po svim materijalnim aspektima. Recimo, pogrešno ste prikazali rashode, niste prikazali imovinu i slično. U segmentu revizije usklađenosti provjeravamo da li subjekt postupa u skladu s propisima. Ako subjekt odstupa od tih propisa, dajemo mišljenje u skladu s tim. Revizija učinka bi, u nekoj perspektivi, trebalo da bude vrh same revizije i u njoj se na jedan kompleksniji i složeniji način daje ocjena o ekonomičnosti, efikasnosti i efektivnosti. Ovdje se ne radi o reviziji nekog konkretnog subjekta nego o reviziji nekog programa, aktivnosti, prije svega, Vlade i njenih institucija.
Da ne bude suviše apstraktno, možda biste nam to mogli objasniti na nekom konkretnom primjeru?
ŠNJEGOTA: Pa, recimo da ste izgradili sportsku dvoranu. Iz ugla finansijske revizije i revizije usklađenosti je dovoljno da ste prikazali troškove i da ste sproveli procedure na pravi način, i po tom osnovu dobićete pozitivno mišljenje. Revizija učinka je ona prava revizija, jer ona govori da li ta dvorana služi svojoj svrsi, da li je izgradnja opravdana. Finansijska revizija to ne može pokazati, nego samo revizija učinka.
U medijima često čujemo pozitivno, negativno mišljenje, itd…
ŠNJEGOTA: Najbolje je kad dobijete čisto nekvalifikovano mišljenje ili pozitivno. Ispod toga je rezerva, pa ispod toga negativno. Najgore je kada revizor ni ne može dati mišljenje, ali to se, srećom, ne dešava često.
I kada revizor odradi svoj dio posla, šta se dalje dešava? Ko treba da reaguje na loše izvještaje? Tužilaštvo, zakonodavac…?
ŠNJEGOTA: Konceptualno, revizija primarno revidira organe izvršne vlasti i informacije prosljeđuje zakonodavnoj vlasti. Ali postoje i drugi korisnici, ali se u našoj javnosti nekako stiče utisak da su policija i tužilaštvo mnogo bitniji, po mom mišljenju, zbog visoke percepcije javnosti o korupciji. Svakako, informacije iz revizorskih izvještaja mogu biti dobra osnova za procjenu od strane organa za sprovođenje zakona, ali ni negativno ni pozitivno mišljenje sami po sebi nisu dovoljni za tužilaštva i policiju.
Ali ono što ja kao laik vidim je da se dodjeljivanjem negativnog mišljenja nekoj instituciji priča završava. Tu sve staje.
ŠNJEGOTA: Postupaka poslije izvještaja ima, samo što oni nisu dovoljni. Odbor za reviziju Narodne skupštine raspravlja o većini izvještaja, a krajem 2013. uvedena je praksa da se pred NS RS raspravlja o negativnim izvještajima. Zadovoljan sam što se to dešava, ali nisam zadovoljan konačnim ishodom zato što bi skupštinski zaključci trebalo da dovedu do toga da se preporuke primijene, odnosno sistem unaprijedi. S druge strane, neformalno znam da organi za sprovođenje zakona postupaju po negativnim izvještajima. Samo, ishodi su nedovoljno poznati i meni, a, čini mi se, i široj javnosti.
Ili, jednostavnije rečeno, koliko je negativnih revizorskih izvještaja dobilo sudski epilog?
ŠNJEGOTA: O tome treba da pitate nadležne institucije.
Kad se to prevede na laički jezik, skupštinska većina, ko god da je čini, imenuje vladu, ministre, direktore u preduzećima i onda će ta ista skupštinska većina kad dođe negativni izvještaj postupiti po partijskoj liniji i time se gubi suštinski smisao postojanja same revizije. Zar ne?
ŠNJEGOTA: Bez obzira na to kako ko dolazi na neku političku poziciju, trebalo bi da se svako od njih ponaša po principu dobrog domaćinskog upravljanja.
Vi apelujete na moralnost, a čini mi se da nama treba jača zakonska prisilna obaveza koja bi ljude tjerala na odgovornost.
ŠNJEGOTA: Slažem se. Sankcije imaju svoj značaj. Vjerovatno se mora proizvesti situacija da bi odstupanje od pravila proizvelo neku sankciju, bilo da je sankcija prekršajnog i krivičnog gonjenja, gubitka pozicije ili, možda, sankcija koju će osjetiti u finansijskom smislu – dakle da osoba koja je odgovorna za neki javni sistem na neki način odgovara svojom imovinom za funkcionisanje sistema. To će, vjerovatno, biti mnogo djelotvornije.
Ali, u svakom slučaju, čini mi se da apel na moralno postupanje funkcionera djeluje, onako, dosta idealistički.
ŠNJEGOTA: Možda djeluje idealistički, ali bez obzira na kvalitet zakona, mora postojati i taj osjećaj moralnosti u našem društvu.
Spomenuli ste Odbor za reviziju. U Americi su česta ta javna saslušanja. Tamo se digne velika prašina kada se neke glavešine pozovu na odgovornost pred kongresmene. Zašto toga nema kod nas?
ŠNJEGOTA: Po mom mišljenju, naš Odbor za reviziju je solidno koncipiran s aspekta ovlaštenja, ali mislim da svoj mandat nedovoljno koristi – i kad se radi o prosljeđivanju izvještaja Skupštini i drugim događajima, poput javnih rasprava i slično.
Reviziji potrebni kadrovi
Koje biste tri stvari željeli da dobije Vaša služba kad bi Vam bilo ponuđeno?
ŠNJEGOTA: Vjerovatno bi prvo bilo da se dovedu novi kadrovi, jer je sadašnja popunjenost nešto iznad 50 odsto. Drugo, da sve institucije – i sudstvo i tužilaštvo i druge službe – rade svoj posao i da se unaprijedi sistemski pristup jer nijedna institucija sama ne može dovesti stvari do kraja. I treće, želio bih da svako od nas napravi reviziju samog sebe u smislu da ljudski potencijal i resurse koje imamo ovdje iskoristimo na najbolji mogući način da se za naše građane omogući pristojan život. Nisu dovoljni samo zakoni, nisu dovoljni ni preventiva ni represija, potrebno je i da svako od nas malo pogleda u sebe i vidi kako može dati doprinos za opšte dobro. Nezavisne novine