SARAJEVO, Zvaničnici BiH, prvenstveno predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić i hrvatski član Predsjedništva Željko Komšić stajali su iza izvoza oružja u Gruziju, tvrdi danas banjalučki “Fokus”.
Banjalučki list navodi da je nakon što je ova afera raskrinkana ljaga bačena na BiH, jer su u prodaju upetljali i državne institucije.
Ambasada Rusije u BiH prošle godine uložila je prigovor na već zaključeni sporazum, po kojem je Fabrika oružja “Bratstvo” iz Novog Travnika i sarajevski “Pretis”, trebalo da u Gruziju izveze naoružanje u vrijednosti većoj od desetak miliona evra, navodi “Fokus”.
Riječ je o višecjevnim bacačima raketa, tipa “orkan”, očuvanim iz rata koje je vojska BiH, u međuvremenu, izbacila iz svog arsenala.
List prenosi da je pomoćnik ministra u Ministarstvu trgovine BiH Dragan Mekić, u novembru 2006. godine pokrenuo proceduru davanja saglasnosti resornih ministarstava, odbrane, bezbjednosti i spoljnih poslova na izvoz oružja u Gruziju.
S obzirom da je Ministarstvo spoljnih poslova BiH dalo negativan stav, Mekić je ponovio zahtjev firme “Malvale korporejšn” (Malvale Corporation) sa Sejšela, a kao kupca prvi put zvanično naveo Ministarstvo odbrane Gruzije.
Kada je ponovo dobio negativan stav od istog ministarstva, “u igru se uključio” Željko Komšić koji je od ministra spoljnih poslova BiH Svena Alkalaja tražio mogućnost izvoza u Gruziju, pravdajući to ugrožavanjem razvoja nenamjenske proizvodnje u BiH.
Prema tvrdnjama izvora “Fokusa” Komšić je, zapravo, bio namamljen slatkim procentualnim zalogajem sejšelskih gazda.
Haris Silajdžić “u igru je ušao” kada je za istu stvar morao “nasavjetovati” Svena Alkalaja dovodeći ga pred svršen čin, pod prijetnjom da bi mogao da odleti sa funkcije, ukoliko ne odobri izvoz oružja.
Konstantin Šuvalov, ambasador Rusije u BiH, saznavši za ove aktivnosti, reagovao je zaprijetio ozbiljnim pogoršanjem diplomatskih odnosa s BiH.
Krajem oktobra 2006. godine, ambasador BiH u Moskvi pozvan je na razgovor u Ministarstvo spoljnih poslova Rusije, gdje mu je direktno uručeno upozorenje i zatražene garancije da do prodaje oružja neće doći.
Ismet Briga, direktor Direkcije za namjensku proizvodnju, tvrdi da je za isporuku naoružanja u Gruziju bila dobijena saglasnost Ministarstva odbrane i Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa.
I predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić i zamjenik ministra odbrane BiH Igor Crnadak demantovali su informaciju da je BiH izvozila naoružanje u Gruziju.
Beogradski dnevnik “Danas” pozivajući se na vijest koju je objavio britanski Bi-Bi-Si prenosi da su i kalašnjikovi proizvedeni u kragujevačkoj “Zastavi” korišteni u napadu na Južnu Osetiju.
Bivši šef srpske diplomatije Vuk Draškovića izjavio je za Bi-Bi-Si da su ga “ruske diplomate upozoravale da su Gruzini njihove (ruske) helikoptere obarali tzv. strelama proizvedenim u Srbiji”.
“Tvrdio sam da je štetno prodavati oružje zemlji koja je u sukobu s Rusijom, našim najvećim saveznikom”, rekao je Drašković.
On je podsjetio na to da je Vlada Srbije prvo zabranila, a zatim odobrila taj izvoz, zbog višednevnog štrajka oružara iz kragujevačke Zastave.
“Iznenađuje da je Vuk Drašković, koji je bio šef diplomatije u Vladi koja je zabranila izvoz srpskog oružja, pre svega u Gruziju, a delimično i u Jermeniju, već zaboravio kakve je odluke ta vlada u vezi s tim donosila. Otuda je njegova izjava Bi-Bi-Siju i konfuzna i kontradiktorna, a samim time i lišena svakog osnova”, tvrdi doskorašnji sindikalni lider Zastavinih oružara Jugoslav Ristić.
Direktor “Zastave oružja” Rade Gromović ističe za “Danas” da kragujevačka fabrika decenijama unazad nije izvozila pješadijsko naoružanje u Gruziju što može da se utvrdi u Ministarstvu odbrane Srbije koje je ranije izdavalo dozvole, a sada daje saglasnost na izvoz domaćeg oružja.
“Ne znam otkuda naši kalašnjikovi u Gruziji. Možda su ih Gruzinima prodali Hrvatska i BiH, čije su teritorijalne odbrane, u vreme bivše SFRJ, posedovale tu vrstu oružja. Zastava oružje i država Srbija ne mogu, međutim, da komanduju bivšim jugoslovenskim republikama, koje su već odavno samostalne države, šta će da rade sa svojim vojnim viškovima”, kaže Gromović.
Proizvođači granata, minsko-eksplozivnih sredstava, raketa i slično “Sloboda” iz Čačka i “Krušik” iz Valjeva prije nekoliko godina, sa druge strane, jesu tražili dozvole za izvoz naoružanja u Gruziju i Vlada im je krajem 2006. na osnovu ranijih saglasnosti izdala tražene dozvole, ali je ubrzo potom, zbog stava Rusije prema rješavanju statusa Kosova, zabranila isporuku oružja Gruziji.
Država je tim fabrikama kasnije nadoknadila pretrpljenu materijalnu štetu.
“Zastavi oružju” krajem 2006. nakon što je iz Moskve stigao zvaničan stav da Rusija nema ništa protiv isporuke srpskog pješadijskog naoružanja Jermeniji, Vlada Srbije je Zastavi Oružju izdala dozvolu za izvoz jednog kontingenta oružja u ovu zemlju.
Rusko ministarstvo odbrane saopštilo je da se BiH i Srbija nalaze na spisku zemalja koje su uoči rata u Južnoj Osetiji vojno pomagale Gruziji.
Na tom spisku navodnih pomagača Gruzije uoči rata u Južnoj Osetiji nalaze se i SAD, Velika Britanija, Francuska, Grčka, Turska, Izrael, Litvanija, Letonija, Estonija, Ukrajina i još neke zemlje.