VAŠINGTON, Veliko povećanje proizvodnje biogoriva u SAD i Evropi glavni je uzročnik vrtoglavog rasta svjetskih cijena hrane, ocjenio je ekonomista Svjetske banke (SB) Don Mičel (Mitcell).
On je ukazao da biogoriva , kao posljedica njihove proizvodnje, niske zalihe žitarica, špekulativne aktivnosti na tržištu i zabrane izvoza pojedinih prehrambenih proizvoda učestvuju sa 70 do 75 odsto u ukupnom povećanju cijena hrane.
Preostalih 25 do 30 odsto je rezultat slabljenja dolara i viših cijena energenata koje dovode do poskupljenja đubriva i transporta, naglašava ovaj ekspert.
Preliminarna verzija ovog izveštaja SB podstakla je žestoku debatu ranije ovog mjeseca, jer neki smatraju da je ocijena učešća biogoriva u poskupljenju hrane od 75 odsto pretjerana, dok drugi ukazuju da je to potvrda opasnosti koju nosi sadašnja politika vezana za biogorivo.
Bez obzira na kontraverznost ovog Mičelovog izveštaja, on se, ipak, donekle podudara s procjenom Međunarodnog monetarnog fonda iz maja ove godine da biogoriva učestvuju sa 70 odsto u povećanju cijena kukuruza i sa 40 odsto u poskupljenju soje.
Administracija američkog predsednika Džordža Buša je u međuvremenu procijenila da je proizvodnja biogoriva podigla cijene hrane za dva do tri odsto.
Vašington je, naime, u želji da se oslobodi uvoza nafte uveo podsticajne mjere za proizvodnju alternativnih goriva iz prehrambenih usjeva, podsjetila je agencija Rojters.
Da nije bilo povećanja proizvodnje biogoriva, globalne zalihe pšenice i kukuruza ne bi bile smanjene, cijene uljarica ne bi bile utrostručene, dok bi poskupljenje hrane usljed ostalih činilaca, kao što je suša, bilo umjerenije, ukazao je Mičel.
Takođe ne bi došlo ni do zabrana izvoza prehrambenih proizvoda iz nekih zemalja u nastojanju da se obezbjede dovoljne količine za domaće tržište, kao ni špekulativnih aktivnosti, jer su te mjere odgovor na jačanje cijena, dodao je on.
“Veliko povećanje proizvodnje biogoriva u SAD i Evropskoj uniji rezultat je subvencija, naredbi i uvođenja carina na uvoz”, objasnio je Mičel u članku posvećenom ubrzanom rastu cijena hrane od 2002.
“Bez takve politike proizvodnja biogoriva bi bila manja i rast cijena poljoprivrednih sirovina umjereniji”, ocijenio je on.
Taj ugledni poljoprivredni ekonomista smatra da bi politiku subvencionisanja proizvodnje biogoriva trebalo preispitati, jer ona nanosi štetu siromašnim zemljama koje nemaju većeg udjela u poskupljenju hrane, s obzirom na njihovo umjereno povećanje potrošnje žitarica.
Rast globalne potrošnje žitarica, isključujući biogoriva, iznosio je samo 1,7 odsto godišnje u periodu od 2000. do 2007, dok je prinos istovremeno povećan 1,3 odsto, a površine pod žitaricama 0,4 odsto, što bi, po ocjeni Mičela, držalo globalnu tražnju i isporuke u ravnoteži.
SAD su najveći svjetski proizvođač etanola na bazi kukuruza. Očekuje se da ta zemlja u sezoni 2007/08. upotrebi 81 milion tona kukuruza za dobijanje tog goriva.
Kanada, Kina i EU u te svrhe koriste pet miliona tona kukuruza, što je oko 11 odsto ukupnog svjetskog roda te žitarice.
Korišćenje kukuruza za etanol u SAD ima globalne posljedice, jer ta zemlja proizvodi oko trećine ukupnog svjetskog roda i učestvuje sa dvije trećine u ukupnom svjetskom izvozu. U SAD je od ukupne proizvodnje kukuruza u 2007/08. za proizvodnju etanola upotrebljeno 25 odsto roda.
Brazilska proizvodnja etanola nije imala primjetniji uticaj na poskupljenje hrane, jer je ta zemlja ubrzano povećavala proizvodnju šećerne trske i bezmalo utrostručila izvoz šećera od 2000. godine, ukazao je Mičel.
Povećanje proizvodnje šećerne trske bilo je, naime, dovoljno veliko da omogući rast proizvodnje šećera sa 17,1 milion tona u 2000, na 32,1 milion tona u 2007. i istovremeno povećanje izvoza sa 7,7 miliona tona, na 20,6 miliona tona.