VAŠINGTON, Pravac kretanja američkog dolara je ključno pitanje za 2017. godinu zbog toga što će valuta koja je skočila za 20 odsto tokom prethodne godine izazvati reakciju, a od dolazeće Trampove administracije može se očekivati da će napustiti dogmu staru više od dvadeset godina da je jak dolar u interesu Sjedinjenih Država.
Dobrodošli u 2017. godinu i „Trampmaniju“, svijet u kome tvitovi nasumično određuju agendu širom Sjedinjenih Država i ukoliko ste neortodoksni je nova moda. Za sve pretpostavke koje se odnose na Donalda Trampa i njegovu novu politiku, ključna pitanja ostaju ista:
- Koji je opšti pravac američkog dolara?
- U kom pravcu se u 2017. godini kreću kineska valuta i rast?
- Da li dupli udarac Bregzit/Tramp predstavlja kraj ciklusa ili početak nečeg novog?
Koje pitanje od ova tri je najvažnije?
To je pravac američkog dolara. Imamo tako pojednostavljen svijet ekonomije, ili globalizovanog tržišta, u kome dolar predstavlja preko 75 odsto svih transakcija širom svijeta.
Tako da, kada dolar poraste za 20 odsto u odnosu na prethodnu godinu – kako je trenutno – desiće se „reakcija“ na „akciju“.
Ova reakcija će biti značajno usporavanje rasta u Sjedinjenim Državama na koji utiču kamatne stope koje su više nego što je to očekivano (što umanjuje potencijalni rast), a indirektno i umanjenjem globalnog rasta jer teško breme duga denominiranog u američkoj valuti pogađa sposobnost tržišta u razvoju da otplate svoje enormne kredite u dolarima.
Strane banke su pozajmile 3,6 biliona dolara kompanijama na tržištima u razvoju, a približno 50 odsto tog iznosa je u Kini, tako da su prva dva pitanja međusobno povezana.
Rizik od recesije raste. Moji dobri prijatelji iz Ned banke u Južnoj Africi, Nils Hejneke i Mehul Daja, imaju najbolji model recesije koji sam ikada video, koji kombinuje monetarne uslove sa osnovnim ekonomskim, finansijskim i operativnim faktorima. Po njemu trenutno očitavanje je: vjerovatnoća recesije 60 odsto naspram opšte prihvaćenog mišljenja na tržištu od samo 5-8 odsto.
Ovo je veliki rizik jer znamo da se rasprodaja hartija od vrijednosti na berzi obično dešava u trenucima recesije. Ukoliko recesija pogodi američku ekonomiju očekivani pad će biti od 25-40 odsto.
Ne možemo da ignorišemo populističke glasove u SAD, ali ih takođe ne bi ni trebalo previdjeti u Evropi tokom izborne godine. Ali budite uvjereni da je ovo kraj jednog ciklusa, a ne novi početak. Svijet se neće kretati napred ukoliko na dnevnom redu imamo zatvorene granice, antiglobalizaciju i trgovinska ograničenja, i ukoliko se zalaže protiv konkurencije, ali ipak ove snage treba poštovati, pogotovo zbog toga što smo svedoci u promeni vođstva na globalnoj areni.
To što Tramp vraća SAD „kući“ po pitanju trgovine, vojnih snaga u inostranstvu, NATO i mjenja pravac politike prema Kini na mjesto iz 1970-tih će ostaviti posljedice. Njemački kancelar Angela Merkel je sada de fakto lider razvijenog svijeta, pozicija koju ona nikada nije htjela i na kojoj se osjeća nelagodno u izbornoj godini u Njemačkoj. Kina će popuniti vakum nastao promjenom kursa SAD.
Kinesko rukovodstvo se čini „otvorenijim“ nego ikada prije za pitanja inostrane politike i investiranja, djelimično zbog povoljne prilike a djelimično zahvaljujući očajnoj potrebi da se skrene pažnja sa sve više rastućeg unutrašnjeg duga i odliva kapitala.
Kina će najvjerovatnije nastaviti da oslabljuje CNY i CNH za približno 5-10 odsto – vjerovatno postepeno, ali ako bude prisiljena i kao odmazdu za politiku SAD putem još jedne „devalvacije“.
Po mom mišljenju dolazeća Trampova administracija će nastaviti sa politikom „slabog dolara“.
Naravno sveukupna retorika o tome kako je kineska valuta veoma slaba, implicira da je USD suviše jak. Ali čekajte samo i vidjećete da će i Tramp takođe promeniti dogmu po kojoj je „jak dolar u interesu SAD“ i na mjestu još od kada je to sredinom 1990-tih pokrenuo državni sekretar za finansije kod Bila Klintona Robert Rubin (iako ova strategija nikada nije sprovedena u praksi).
To podsjeća na 1970-te i Niksonovu doktrinu iz avgusta 1971. godine, kada je sekretar za finansije Džon Konali (John Connalli) uveo jednostrano 10% naknadne takse na svu carinjenu robu iz uvoza, smanjenje od 10 odsto pomoći za potrošnju strane robe, zatvorio „zlatni prozor“ (tako da se dolar više nije slobodno mogao pretvoriti u zlato) i uspostavio moratorijum od 90-dana na plate i cijene.
Izgleda da Trampova doktrina usvaja ovo kao obrazac za svoj novi korporativni porez i trgovinsku politiku, kako je do sada „tvitovao“ izabrani predsjednik.
Da, ovo iznova veoma liči na 1970-te – kad se politika SAD zasnivala na velikom biznisu, zatvorenim granicama, recesiji (1973-75) i režimu dolara koji je mogao biti definisan poznatim riječima Konalija, evropskim ministrima finansija na sastanku G-10 u Rimu: „dolar je naša valuta, ali je to vaš problem.“ To je ubilo bretonvudski sporazum i učvrstilo devalvaciju dolara od 20 odsto.
Prvi kvartal će nam donijeti neke indicije, ali kako vrijeme bude prolazilo, očekujte da će Trampova doktrina biti mešavina Niksona i Regana, i pazite se velike nestabilnosti. Pravi zaključak, međutim, za cijelu 2017. godinu može biti da su geopolitički rizici važni. Dobro došli na početak kraja ere pretvaranja i odlaganja u monetarnoj politici.
Autor: Steen Jakobsen, glavni ekonomista Saxo bank