ŠABAC, Sajam zapošljavanja u hali sportova “Zorka” bio je najveći skup ove jeseni u Šapcu.
Za manje od 200 radnih mjesta, prema ocjeni organizatora, zainteresovalo se 1.000 od ukupno 18.000 nezaposlenih, koliko je zvanično na evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje. Drugi, manje formalni izvori, govore o armiji od čak 30.000 nezaposlenih samo u Šapcu.
“Sani” je tražio šefa transporta, administrativca, diplomiranog ekonomistu i automehaničara, “Novitas” trgovca i mesara, “Piramida 72” pravnika, tehnologa i automatičara. Prvi put pojavila se i Vojska Srbije sa 50 mjesta za vojnike po ugovoru. Toliko je tražio i italijanski “Veskovini”, koji dogodine treba da otvori fabriku.
Upečatljiv utisak ostavlja mladost nezaposlenih. Najviše ih je do 25 godina, koji nikada ranije nigdje nisu ni radili, osim eventualno “na crno” po gradilištima, frizerskim i salonima ljepote, ili kao konobari u nekom od bezbroj gradskih kafića. S druge strane, stidljivo i po ćoškovima, kretali su se stariji od 60 godina. Nevješto su se izgovarali da su slučajno došli na sajam.
– Kome ja trebam u ovim godinama? Radio sam privatno i u inostranstvu. Za penziju mi je rano, a za posao izgleda, više nisam. Dovezao sam mlađeg komšiju, pa sam iskoristio priliku da vidim ima li nešto i za mene. Ali, “mrka kapa” – kaže Ljubodrag Radenković, 62-godišnji mašinski inženjer.
Ksenija Mitrović pesimistično govori da nimalo ne vjeruje u mogućnost zapošljavanja na sajmu. Na pitanje zašto je došla, spremno odgovara da su joj potrebni pečati poslodavaca, kako bi i dalje imala prinadležnosti na birou. Prošli put je, kaže, okasnila za dan, pa nije mogla ni zdravstvenu knjižicu da ovjeri.
– Sve je ovo namještaljka – tvrdi i Goran Pajić, koji je odmah pored nje strpljivo čekao u redu ispred hale. – Navodno traže radnike, a u stvari je i ono malo mjesta već popunjeno. Unaprijed je određenim ljudima rečeno da se danas pojave i donesu prijave. A mi ostali – samo smo za folklor. Da nas bude više.
Mijenjaju radnike
Većina nevoljnika bez posla tvrdi da se u Šapcu zaposlenje ne može naći nigdje, pa ni na sajmovima. Gotovo uvijek pojavljuju se isti poslodavci. Oni radnike mijenjaju “brže nego na pokretnoj traci” i malo ko dočeka da primi zaradu koja obično kasni. Novosti