NIKŠIĆ, Hoće li poslije svih silnih potresa koje su preživjeli u minule dvije godine ostatak zaposlenih u nikšićkim „Rudnicima boksita“ (njih oko 320) konačno imati miran san, pitanje je koje opterećuje posebno kreativni kadar, struku inženjera. Bivši izvršni direktor Igor Kisenkov svojevremeno je zastupao stav da će optimalan broj radnika u „Boksitima“ iznositi oko 270, pa zbog toga oni sada zebu. Ima ih oko 60, a većina se u posljednje vrijeme okupila pod krovom Udruženja inženjera, nadajući se da će na taj način lakše doći do ostvarenja svojih prava.
Niko od njih ne želi da daje izjave za javnost, jer čekaju susret sa novim izvršnim direktorom Aleksejom Agejevim, nadajući se boljoj saradnji i uspjesima preduzeća.
– Mi smo tu da pomognemo pri izlasku iz krize. Ohrabruje nas činjenica da u naredne dvije godine, po ugovoru, neće biti otpuštanja radnika. Druga je stvar za one koji riješe da dobrovoljno podignu sidro i odu – priča nam jedan od visokostručnih ljudi u rudniku. – Tačno je da dilema ostaje, šta sa tolikim brojem inženjera? Niko od zvaničnika nas nije pozvao da nam kaže ima li nas ili ne prekobrojnih. Sa bivšim direktorom Kisenkovom nismo mogli uspostaviti pozitivan kontakt, niti smo mogli naići na njegovo razumjevanje naših problema.
Udruženje inženjera vjeruje u opstanak preduzeća. U svom biznis planu navode da je potrebno ozdraviti posrnuli kolektiv i povratiti na stare staze uspjeha. Nadaju se njegovom preporodu.
A u tom dokumentu u narednih pet godina projektovana je proizvodnja „nemetalurške glinice“, bez orijentacije prodaje rude podgoričkom „Kombinatu aluminijuma“, sve dok ne zaživi funkcionisanje pogona „Glinice“ u tom gigantu. Oni procjenjuju da bi kompanija mogla da radi i sa 357 zaposlenih koji bi godišnje proizvodili i prodavali 466.000 tona rude. Od tog broja radnika njih 50 bi ostalo angažovano u sektoru građevinarstva koje je u proteklih 20 godina postizalo izvanredne rezultate.
Inženjeri su minulih godina bili angažovani na izgradnji tunela Sozina, zatim probijanju 2.200 metara tunela Ivica kroz koji je prošao magistralni put Risan – Žabljak, kao i Grabovice i drugim gradilištima. U biznis planu su ih tretirali kao radnu cjelinu koja će da živi na račun rudarske proizvodnje.
Imaju plan
Sagledali smo finansijske projekcije poslovanja rudnika planirajući za početak proizvodnje prosječan godišnji prihod od 12 miliona evra, ali i rashod od 10 miliona i ostvarenu dobit u iznosu 2,5 miliona. Za prosječnu platu biće potrebno obezbijediti nešto više od četiri miliona evra, a da bi proizvodnja počela punim kapacitetom neophodno je u opremu uložiti 1,1 milion. Međutim, da bi se startovalo u prvom kvartalu ove godine dovoljno bi bilo kreditno zaduženje od 700.000 evra, poručuju inženjeri. – Imamo dovoljno domaćeg kadra koje sa uspjehom može da vodi posrnule crnogorske privredne kolektive, pa i „Boksite“. Novosti