VAŠINGTON, Zamislite sajam na kojem su proizvođači iz više od sto zemalja i regiona izložili oko 180.000 svojih prehrambenih specijaliteta, od kojih većina može da se proba na licu mjesta.
Ali samo pod uslovom da ste izlagač, trgovac, distributer – ili novinar. Riječ je o redovnom, 58. po redu susretu aktera u biznisu „fensi” hrane – u prevodu đakonija – održanom ove nedjelje u glavnom vašingtonskom sajamsko-konferencijskom centru, koji je spektakl za oči, a pogotovo za stomak. Svašta se tu moglo okusiti: marokanski sos od urmi, keks od piva, kafa sa čokoladom, karamela od meda. Sve zamislive kombinacije slatkog i slanog, kiselog i ljutog.
Među izlagačima koji pretenduju da naprave neki biznis sa hranom na najzahtjevnijem i najbogatijem svjetskom tržišnu sa oko 310 miliona usta, i ove godine bila je „Mljekara Šabac” koja posluje u okviru koncerna „Farmakom MB”. Na njenom štandu, baš preko puta veoma ambiciozne izložbe prehrambene industrije Španije, Grčke i Italije, i ove godine je bila ponuda mliječnih specijaliteta: sireva „mediteraneo” i specijalnog mliječnog krema „a la kajmak” i „sirko”. Naravno, u pakovanjima za ovo tržište i publikacijama i informacijama na engleskom jeziku.
Ovo je bio treći nastup Šapčana na ovoj izuzetno konkurentnoj manifestaciji. Naš prošlogodišnji poznanik, Vojislav Živanović, pomoćnik generalnog direktora za investicije i razvoj novih tržišta, sa dvije šarmantne saradnice, ovoga puta nas je izvijestio da za godinu dana nije, naravno, načinjen neki spektakularni proboj u prodaji šabačkog sira i kajmaka Amerikancima, ali da ni trud nije bio uzaludan.
„Ušli smo u takozvane etnoprodavnice, koje doduše ne poručuju puno robe, jer su namijenjene uglavnom ljudima iz naših krajeva i iz našeg regiona. Ono čime smo najviše zadovoljni, to je da oni koji naše proizvode kupe jedanput, dolaze ponovo”, kaže on, uz napomenu da su u međuvremenu specifičnostima ovog tržišta prilagođena i pakovanja, pa i informacije o namjeni. „Pokazalo se da su naši proizvodi odlična sirovina za ovdje popularni slatki specijalitet sa sirom, „čiz kejk”.
Glavna ambicija ostaje da se uđe u neki lanac samoposluga, što je po pravilu dug i mukotrpan put (naš sagovornik nas uvjerava da od toga Šapčani ne odustaju), ali koji se na kraju isplati. Ameriku nijedan gurmanski agresor nije uspio da osvoji preko noći: niko u stvari ovo tržište ne može da osvoji, već jedino može da mu se prilagodi.
Zbog toga je južnom dijelu Kalifornije, namijenjen šabački kajmak sa paprikom. „Idemo korak po korak”, kaže gospodin Živanović, najavljujući za dogodine i učešće na ovom istom sajmu u Njujorku. Ono što Šapčanima daje samopouzdanje, to je da su po cijenama veoma konkurentni, a da sa druge strane njihova roba „nema mane”. Do kraja godine „Mlekara” će dobiti sertifikat za izvoz u EU, što će onda biti dodatni adut i za napor da se uđe u veće američke samoposluge. Politika
