MOSKVA, Svi veliki svjetski izvoznici nafte nemaju razloga za brigu, jer će berzanske cijene osnovne energetske sirovine i dalje biti visoke, ocijenili su ruski eksperti.
Globalna potražnja nafte će u budućnosti rasti umjereno, ali to tokom narednih nekoliko godina neće bitnije “poremetiti” sadašnji nivo naftnih cena od približno sto dolara za barel, rekli su eksperti na Okruglom stolu “Perspektive naftne industrije u Rusiji”.
Takav nivo naftnih cijena omogućiće velikim proizvođačima i izvoznicima te sirovine da i u narednom razdoblju održe balans između budžetskih prihoda i rashoda i, istovremeno, osiguraju razvoj nove tehnologije u toj produkciji, a takođe i rentabilnost alternativnih energetskih izvora.
Zamjenik predsjednika Komiteta za energetsku politiku Ruskog saveza preduzetnika (RSP) Jurij Stankevič kaže da će se godišnja globalna tražnja nafte uvećavati za prosječnih 1,2 odsto i to, preteženo, za račun većeg uvoza u brzo rastuće azijske ekonomije na čelu sa Kinom. Stankevič ističe da se samo u Kini očekuje, do 2025. godine, prodaja oko 200 miliona novih automobila i to će znatno uvećati potrebe najmnogoljudnije zemlje svijeta koja već sada dnevno uvozi više od deset miliona barela dragocjene tekućine.
Funkcioner RSP očekuje da se u narednim godinama, bez obzira na naglo uvećanje proizvodnje nafte iz uljanih škriljaca u Severnoj Americi, cijena naftnog barela kreće uglavnom u rasponu od 90 do 100 dolara. Takvom nivou cijena pripomoće i eksportna politika članica naftnog karterla OPEK, čije članice su jako zainteresovane da svoje prihode, dobijene prodajom nafte, održe na sadašnjem visokom nivou i po cijenu ograničenja izvoznih kvota, kaže Stankevič.
On napominje da će i očekivana, postepena, devalavacija dolara, koji je obračunska valuta za sve naftne transkacije, takođe doprinijeti stabilizaciji naftnih cena na sadašnjem visokom nivou.
Evropska naftnoprerađivačka industrija se sada, prema mišljenju ruskih specijalista, nalazi u sistemskoj krizi, dok su SAD već bitno smanjile uvoz benzina i nekih drugih naftnih prerađivina. Zemlje jugoistočne Azije planiraju izgradnju velikog broja sopstvenih naftnoprerađivačkih pogona, a tendencija ka smanjivanju marži na naftnom tržištu je sada globalna pojava.
Ruski energetski specijalisti priznaju da u njihovoj zemlji sada postoje problemi u održavanju proizvodnje nafte na ranije dostignutom nivou – većem od 500 miliona tona godišnje – prije svega zbog toga što je 90 odsto raspoloživih nalazišta uvedeno u eksploataciju prije raspada Sovjetskog saveza.
Rusija mora, da bi održala proizvodnju na sadašnjem nivou, da godišnje uvodi u pogon tri do četiri nova, velika, nalazišta, a stručnjaci kažu da se zbog toga mora raditi u tri osnovna pravca: Prvo treba uvećati produktivnost u korišćenju postojećih nalazišta, osvojiti nove nafte izvore na Arktiku, ali i eksploataciju iz jako dubokih i teže pristupačnih naftnih polja.
Ukoliko bi, naprimjer, Rusija uspjela da uveća koeficijent dobijanja nafte na američki nivo, to bi omugućilo da se “razarde” izvori te sirovine u kojima leži, prema sadašnjim procjenama, oko četiri milijarde tone nafte.
Prema stručnim ocenama, za Rusiju je jako povoljno što oko 43 odsto otkrivenih rezervi nafte i 90 procenata gasnih nalazišta na Arktiku, pripadaju toj zemlji, ali je put do eksploatacije tog sirovinskog blaga dosta naporan i zahtjeva ogromna ulaganja.
Veliki problem je, kako se čulo na energetskom skupu u Moskvi, takođe i što je broj novih naftnih bušotina u današnjoj Rusiji opao, u odnosu na sovjetsku eru, čak i do tri puta, a proizvođači nafte se stalno opterećuju novim porezima i drugim nametima.
Kad je riječ o dobijanju nafte iz uljanih škriljaca, ruski stručnjaci tvrde da se njihova zemlja u toj oblasti još uvijek drži “konzervativnog prilaza”, jer je nafta dobijena iz te sirovine na tržištu tek četiri godine.
Oprez u masovnom korišćenju uljanih škriljaca, kojih u Rusiji inače ima u izobilju, nalaže ne samo činjenica da se primjene tehnolgije za dobijanje nafte iz te sirovine isplati tek kada je naftni barel skuplji od 80 dolara. Ne treba smetnuti s uma ni rizik od takve produkcije po čovjekovu okolinu i naglo trošenje vodenih zaliha, upozoravaju ruski energetski stručnjaci. (Tanjug)