BANJALUKA, Banke u Republici Srpskoj slabo su zainteresovane za kreditiranje poljoprivredne proizvodnje zbog velikog rizika i nepostojanja većih privrednih gazdinstava koja bi bila njihovi klijenti, smatraju ekonomisti.
Prema podacima Agencije za bankarstvo RS, ukupni plasmani za finansiranje poljoprivrede, lova i ribolova u prvom kvartalu ove godine iznosili su 117.899.000 maraka.
– U istom periodu prošle godine ukupni plasmani za finansiranje poljoprivrede iznosili su 94.636.000 maraka, što znači da je ove godine zabilježen rast ovih kredita – kazali su u Agenciji za bankarstvo RS.
Direktor Ekonomskog instituta RS Duško Jakšić kaže da RS nema velikih gazdinstava, kao ni pravu tržišnu proizvodnju.
– Malo je naših poljoprivrednika koji bi mogli da se upuste u neku veću tržišnu proizvodnju i sigurno je da to utiče da nivo kredita plasiranih u poljoprivredu – istakao je Jakšić.
Ekonomista Siniša Pepić kaže da su, bez obzira na to što potražnja za hranom na svjetskom tržištu konstantno raste, ulaganja u poljoprivredu u padu.
– Tržište trenutno vapi za jačim razvojem poljoprivrede, koji neko treba i da finansira. Ruralno bankarstvo sa sobom nosi specifične rizike, zbog čega je na području Republike Srpske marginalizovano – kaže Pepić.
On ističe da je u većini slučajeva nivo prihoda u ruralnim područjima značajno niži od prihoda u urbanim sredinama, a da poljoprivreda, koja je pod direktnim uticajem prirodnih nepogoda, primarni izvor otplate kredita i izvor depozita.
– Neriješeni imovinskopravni odnosi i nepostojanje kompaktnosti poljoprivrednih posjeda predstavljaju dodatni izazov za banku u smislu obezbjeđenja plasmana čvrstim kolateralom i mogućnosti da se naplati u slučaju nemogućnosti redovne naplate kredita – kazao je Pepić.
On smatra da dolazi vrijeme ekspanzije poljoprivrednog biznisa jer je selo korišćenjem novih komunikacijskih tehnologija sve manje izolovano.
– Republika Srpska i BiH trebalo bi da ovo iskoriste kao šansu za razvoj ruralnog bankarstva – kazao je Pepić.
Poljoprivrednici ističu da je povećanje proizvodnje u današnjim uslovima veoma teško, s obzirom na to da se banke veoma teško odlučuju da im odobre kredit.
Evropa
Siniša Pepić kaže da se na primjeru Evrope može vidjeti da zadružne banke, koje pokrivaju ruralna područja, danas imaju značajnu konkurentsku prednost.
– Ove banke dobar dio profita ponovo usmjeravaju u lokalne zajednice – istakao je Pepić. Glas Srpske
9 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu info@capital.ba
Ovdje nedostaju podaci o plasmanu MKO na selu. Sigurno je da bi neke MKO mogle da se transformišu ili da se fokusiraju na ovo tržište. Procjena rizika na bazi kolaterala predstavlja izraz neznanja. Rizik se cijeni iz djelatnosti, a kolateral samo umanjuje rizik. Malo bankara zna bilo šta o poljoprivredi.
@rakovic
mislis nedostaju lazne evidencije MKO-a o “plasmanima” u poljiprivredu. Nije toliki problem sto bankari imaju malo znanja o poljoprivredi koliko je zbilja zabrinjavajuce sto “farmeri” ne znaju da rade svoj posao a pogotovo ne znaju kako da stvore profit.
Podjimo samo do cinjenice da su prinosi svih usjeva mizerni, navodnjavanja skoro da i nema, u stocarstvu proizvodnja najcesce ne dostigne ni granicu rentabilnosti, uzgajaju se pasmine i hibridi od kojih su neki vec odavno izbaceni iz komercijalnog uzgoja u Evropi, ne primjenjuju se agrotehnicke mjere i da ne nabrajam dalje.
Ovo je samo pocetak “price o riziku” vezanom za plasmane u poljoprivredni sektor.
Sto se tice “kolateral”-a kako ovde neki vole da ga krste a radi se zapravo o zalogu on je kod “farmera” skoror uvijek neadekvatan jer se mahom radi o skoro neutrzivim nekreteninama i opremi cija su godista i tehnicke karakteristike vise za kakvog tehnickog muzeja nego za eventualnu prodaju na aukciji.
Dakle, jednoga dana kada stasaju farmeri koji znaju svoj posao i jos k tome nauce kako da ostvare profit desice se i naglo uvecanje plasmana u polj. sektor.
jednoga dana ili na sveto nikad…. A bankari samo treba da se načekaju. Vlada treba da apeluje, a ministarstvo da da podsticaje za razmišljanje. A kako da seljaci išta znaju o poljoprivredi. ko ih to školuje, ko im pomaže?
Saglasan sa vašim komentarima. Problem je što su poljoprivrednici prepušteni sami sebi a iz brojnih razloga od kojih ste i vi naveli neke rizik plasmana u ovaj sektor je zaista velik. Banke koje su profitno orijentisane nemaju interesa da toliko rizikuju. Rakovic, na forumu si pokrenuo temu o IRB koji je najviše zakazao upravo u ovoj oblasti što zbog nedostatka znanja a što zbog nezainteresovanosti. Pored edukacije i plasmana nedostaje infrastruktura, kvalitetne subvencije, zaštita od strane države, osigurano tržište, specijalizovane osiguravajuće kuće itd, itd.
@optical
Kada nazuješ opanke i malo prohodaš po blatu vidiš da sve i nije tako crno i da može dosta da se uradi. To je pitanje koje sam zaista uočio kao izuzetno važno, jer je izvor masovnog zapošljavanja. Zato svi moraju da rade, ako budu čekali seljake, gledaće u pustu zemlju. Eto, samo jedno pitanje: Ko će pregovarati poglavlje o poljoprivredi sa EU?
1. Poljoprivreda jedva profitabilna, banke idu za profitom kao Garfild za lazanjama.
2. Banke nisu segmentirane. Sve pricaju o strategiji razvoja MSP, a zapravo gledaju kako da se podvuku pod corporate klijente makar i 5 u redu, jer to nosi manje truda ali i veci rizik, sto njihove direktore pretjerano ne brine. Gledaju da ogule onog ko sad ima pare (ne racunajuci da bi taj mogao da oguli njih), umjesto da gledaju da stvaraju sebi profitabilne a lojalne klijente.
3. Gospodin Pepic se predstavlja kao “ekonomista”, a zapravo je direktor Rajfajzena za BL. Ako vjeruje u ovo sto prica, sto on ne da kredite poljoprivredi?
4. Vlada subvencionise poljoprivredu desetinama miliona godisnje.
Da, poljoprivreda je jedna od naših šansi. Pored velikog potencijala za zapošljavanje ona je preduslov i za biološki opstanak našeg naroda na ovim prostorima. Poljoprivreda neznači nužno život na selu ali to podrazumjeva. Selo je generator populacije ali da bi se živjelo na selu potrebno je da postoje svi oni uslovi koji postoje u gradu. Mi nemamo pravo da sebi dozvolimo ni pedalj neobrađene zemlje a u stvarnosti se dešava potpuno suprotno.
Jazavac, činjenica je da vlada daje subvencije ali nemoj da ulazimo u raspravu kojoj ovdje nije mjesto.
Svi koji su radili u bankarstvu znaju da našem seljaku domaćinu više vrijedi njegovih dunum neutržive zemlje nego ministru čitav budžet.
Banke su ono što su. Unapređivanje poljoprivrede koja je uz energetiku jedini naš realni strateški pravac razvoja, nije problem banaka nego Vlade. Tačno je da Vlada izdvaja određene podsticaje za poljoprivredu, ali ako se saberu sredstva koja je Vlada dala za spašavanje 20 propalih preduzeća i podsticaji za poljoprivredu, vidi se da je za spašavanje 1200 radnih mjesta dato skoro koliko i za unapređenje poljoprivrede u kojoj radi i od koje živi oko 300.000 naših građana.Nisam ubjeđen da su ispravne tvrdnje da naši zemljoradnici nisu robni proizvođači, jer je nedavno objavljena lista izvoznih roba u kojoj su poljoprivredni proizvodi na visokom mjestu. Često sam u kontaktu sa poljoprivrednim proizvođačima i tvrdim da bi i naš seljak mogao biti konkurentan u nekim poslovima poljoprivredne proizvodnje,ako bi imao tržišnu sigurnost svojih kolega u EU. Znam nekoliko krupnih farmera koji proizvode mlijeko i kojima je najveći problem nesigurna cijena i redovnost isplate, iako je sa mljekarom ugovorena (mislim na mljekare Tuzla i Teslić-za druge ne znam), a problem im je i nesigurnost u visini i redovnoj isplati podsticaja.Zadružne, agrarne i slične banke tamo gdje postoje imaju zbog specifičnosti poljoprivrede drugačiji tretman u propisima koji ih ne favorizuje, ali uvažava njihovu usmjerenost na poljoprivredu. Uvjeren sam da bi jedna takva banka mogla i sa sredstvima IRB više učiniti nego postojeći mehanizam preko poslovnih banaka koje nemaju nikakvu drugu ulogu osim maksimizacije dobiti uz minimalan rizik vlasnicima.Takođe smatram da privatizacija Razvojne banke nije bila rezultat ozbiljne studije nego nekih drugih razloga i to sam tada nadležnma ukazivao. Na žalost prevagnuli su ti drugi razlozi i izvršen je prelaz preko gospodina Majkla DŽordževiča (uz dogovorenu naknadu) da bi Ljubljanska banka dobila bivšu SDK, preregistrovanu u Razvojnu banku.Konačno,uz ovakve kamate i u ovakvim nazovi tržišnim i administrativnim uslovima, možda su seljaci i u pravu što izbjegavaju uzimanje kredita.
S poljoprivredom kubure i skoro sve zemlje EU, tezak je to problem, i poljoprivreda i stocarstvo.
Prodaja Razvojne banke bila je grehota. To je bila jaka drzavna banka, bez ikakvih hipoteka i problema iz proslosti, odlicno kapitalizovana i sa solidnim kadrovima.