BANJALUKA, Dok je politika još prije dva mjeseca tvrdila kako kriza ne može «pregaziti Savu», ranjena globalna ekonomija se pokazala sposobnom da zgazi sve pred sobom. Capital.ba analizira kako se evidentno usporavanje domaće ekonomije odrazilo na broj zaposlenih u RS. Prvi rezultati su katastrofalni, blizu 10 hiljade nezaposlenih za poslednja tri mjeseca. Ekonomisti upozoravaju da tek treba očekivati da nas zapljusne talas otpuštanja.
__________________________________________________________
U posljednja tri mjeseca, gotovo deset hiljada ljudi u RS prijavilo se na Zavod za zapošljavanje dolazeći iz radnog odnosa. Tačnije 9870 lica, u odnosu na 8923 prijavljena iz radnog odnosa u ista tri mjeseca prethodne godine. Oko hiljadu lica obrazložilo je gubitak posla smanjenjem obima proizvodnje.
Da su teška vremena za zaposlene u industriji potvrđuju i podaci Zavoda za statistiku RS. U posmatranim mjesecima evidentiraju konstantan pad broja zaposlenih u industriji u odnosu na isti period prošle godine.
U januaru ove godine bilo je 2,5% zaposlenih manje nego u istom mjesecu prošle godine. Nadležni ipak smatraju da ekonomska kriza nije dominantni uzrok povećanju broja nezaposlenih i da u njemu učestvuje sa svega 10%. Direktor Zavoda za zapošljavanje Nedeljko Veselinović tvrdi da je među prijavljenima najviše sezonskih radnika i ljudi koji su radili privremene i povremene poslove. Ekonomista Rajko Tomaš smatra da su upravo sezonski radnici prvi na udaru krize. Ovaj profesor Ekonomskog fakulteta u Banjaluci vidi dva ključna faktora rasta nezaposlenosti.
«Prvi sigurno jeste usporavanje privrede zbog ekonomske krize koja se sve više ukorjenjuje u našoj privredi. Drugi faktor dolazi kao rezultat reakcije tržišta rada na mjere Vlade u smislu uvođenja veće legalnosti poslovanja.» Riječ je o promjenama Zakona o doprinosima kojima je regulisano da poslodavci moraju da plaćaju pune doprinose i za radnike na privremenim i povremenim poslovima. Na rast broja prijava u evidenciji nezaposlenih svakako utiče i sve veći broj državljana BiH koji su posao izgubili u EU ili susjednim zemljama. Do sada je zabilježena prijava 75 takvih lica, ali u zavisnosti od obima ekonomske krize u svijetu može se očekivati i njihova prava najezda.
BELENZADA: NIJE STRAŠNO
Nedvosmisleno, smanjenje narudžbi i obima posla, a time i otpuštanja radnika, prvo se osjetilo u tekstilnoj, metalskoj industriji i rudarstvu. Jelšingrad Livar je nakon otpuštanja 23 radnika, dogovorio sa sindikatom smanjenje radnih sati kako ne bi otpustili dodatnih 20% zaposlenih. Najnovija otpuštanja desila su se u zvorničkom Birču, gdje je bez posla ostalo 12 radnika obezbjeđenja. Ne treba zaboraviti i da je u ovom preduzeću prije pola godine otpušteno oko 250 radnika kao tehnološki višak. Nakon protesta zaposlenih u Banjaluci i zahtjeva menadžmenta za pomoć Vlada je odgodila blokadu računa zbog neplaćenih poreza, reprogramirala otplatu dugova i obećala kredit od pet miliona KM iz sredstava Investiciono razvojne banke RS. Uslov je da ne bude daljeg otpuštanja radnika i da plate budu redovne, što u posljednjim mjesecima nije slučaj, iako su plate umanjene.
Sindikati smatraju da održanje zaposlenosti, koji je Vlada RS postavila kao krajnji cilj mjera za ublažavanje efekata krize, nije dobro ako će ići na uštrb visine plata. Obrad Belenzada iz Konfederacije sindikata RS kaže da se «o socijalnim slučajevima mora brinuti Vlada, a ne poslodavci koji će to učiniti smanjujući plate svim zaposlenim». Belenzada vjeruje da poslodavci koji imaju u svojim planovima i nova otpuštanja, čekaju da profunkcionišu mjere Vlade i ispituju tržište. Dosadašnja otpuštanja nisu previše strašna, ako se taj trend ne nastavi, kaže predsjednik Konfederacije sindikata. U izvjesnom nastavku tog trenda i jeste problem.
PAD PROIZVODNJE OD 5,6 %
Trenutni pokazatelji govore o smanjenju industrijske proizvodnje u RS u januaru za 5,6% u odnosu na januar pošle godine. U spoljnotrgovinskoj komori BiH upozoravaju da cijeli region tone u recesiju, a efekte institucionalnih mjera čekamo u drugoj polovini godine. Naime, uvoz i izvoz BiH sa zemljama iz CEFTA sporazuma za 20-30% je niži u ovoj godini. Niko ne zna koliko duboko kriza može da dosegne. Profesor Tomaš smatra da «Nema toga u ovoj zemlji ko može garantovati da krize neće biti, da veliki broj ljudi neće ostati bez posla, da standard velikog broja ljudi neće pasti, da neka preduzeća neće bankrotirati i slično.»
Jedna od najvažnijih poluga u Vladinoj namjeri održanja privrede i zaposlenosti je Investiciono-razvojna banka. Uvela je, pored šest postojećih kreditnih linija i posebnu liniju za tekstilnu, kožarsku i obućarsku industriju, koja je posebno pogođena krizom. Izmjenama pravila kreditiranja, prema riječima direktora IRB-a Brane Stupara, biće izbrisan dio o obaveznom dodatnom zapošljavanju, a novi uslov je zadržavanje postojećeg broja radnika. IRB, prema njegovim riječima, u ovoj godini raspolaže sa 440 miliona maraka.
Krediti za preduzeća su limitirani na pet miliona KM, ali će biti izmjenjen dosadašnji odnos 70:30 kada je riječ o namjeni za osnovna i obrtna sredstva. Po novim pravilima, odnosno konkretizovanim mjerama Vlade po 50% novca od kredita IRB-a preduzeća će moći da koriste na osnovna i obrtna sredstva. Stupar uvjerava da će IRB kontrolisati realizaciju kredita koja mora biti u skladu sa biznis planom koji preduzeća prilažu uz kreditni zahtjev.
FISKALIZACIJA “POMOGLA”!
Mjere Vlade, prema mišljenju profesora Tomaša, mogu biti od koristi u održanju zaposlenosti, ali su one kratkog daha. «Činjenica je da ako ljudi budu opstajali na subvencijama Vlade, vrlo brzo će ponestati novca i takvi programi će biti ugroženi.», smatra Tomaš. Dodatni je problem što mi «krizu za trku» odavno imamo.
Traje već 15 godina i zove se nebriga vlasti za ekonomiju.Uz nju neminovno stižu zakoni tržišta i nemilosrdna konkurencija. Na sve to i reformski zakoni koji nose svoje žrtve. Fiskalizacija je u najnezgodnijem trenutku postala kap koja je prelila čašu za hiljade malih trgovinskih i zanatskih radnji u RS. Oko 450 odjavljenih samo u Banjaluci, što podrazumijeva ostanak bez posla najmanje po dva zaposlena. Prema podacima Udruženja malih trgovaca, samo u Banjaluci je u posljednja tri mjeseca bez posla ostalo oko 1500 ljudi, jer je više od 450 trgovinskih i zanatskih radnji zatvoreno. Niko ne zna koliko ih je ukupno u RS.
Uzdanica Vlade kada je riječ o održanju zaposlenosti svakako su i veliki infrastrukturni projekti u najavi. Gradnja autoputeva, energetskih i drugih objekata može da pomogne u održanju zaposlenosti. Dobra je i kao osnova za dugoročni razvoj, kada kriza bude prevaziđena. Međutim, za pokretanje ovih projekata je potreban novac. Profesor Tomaš smatra da je pitanje koliko će biti snage da se ti projekti realizuju, pogotovo ako je novac potrebno obezbjediti kreditima u inostranstvu.
Kako kriza trese našu ekonomiju sada već decenijama, ova globalna, našoj ekonomiji može zadati završni udarac. «Izvoz će biti jako otežan, mali broj naših roba moći će da prođe zaoštrene uslove konkurencije na svjetskom tržištu, uz to će biti smanjeni i domaći prihodi, pa nećemo moći da uvozimo kao ranije. To će se odraziti na pad obima u uslužnim djelatnostima kao što su transport, špedicija i sl. Na kraju veliki broj ljudi koji su imali obezbjeđenu iole stabilnu egzistenciju naći će se na udaru.»
Ovaj scenario profesora Tomaša, mjere Vlade mogu samo da ublaže. tzv. vanredne mjere, od kojih je većina ustvari bila potrebna godinama unazad, mogle bi imati efekta, ako kriza ne potraje predugo.
Za CAPITAL.ba piše: Vladimir Šušak
6 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
profesori, analiticari, komentatori…tomas vec 15 godina prica istu pricu, izvoziti, izvoziti…realnost je drugacija, i ona ne pise u knjigama. lako je iz profesorske fotelje lagodno tumaciti situaciju u nesretnoj BH privredi.
sto se tice otpustanja u biracu, to nema veze sa ekonomskom krizom, jer je birac sistematicno i planski doveden do stecaja, od njegove privatizacije 2001. godine. otpustali su oni radnike i 2007. godine kad su cijene aluminija bile rekordne a traznja za tom robom ogromna.
stopa nezaposlenosti 30 ili 32% ne cini nikakvu razliku, mi smo u banani od 1992. godine konstantno.
bh radnici koji ostanu bez posla u zemljama evropske unije ce radije tamo brisati podove nego se vratiti u BiH jer znaju da ovdje nema zivota, bila kriza ili ne bila. bolje primati socijalni dodatak u kriznoj njemackoj nego raditi najbolji posao u BiH u bilo kom periodu. ne treba ti fakultet da bi to prokljuvio.
citat tomasa: ‘Nema toga u ovoj zemlji ko može garantovati da krize neće biti, da veliki broj ljudi neće ostati bez posla, da standard velikog broja ljudi neće pasti, da neka preduzeća neće bankrotirati i slično’
pa to je kao kad meteorolog prognozira, danas ce biti suncano sa povremenim oblacenjem i kisnim intervalima.
BiH je godinama u krizi, zar moze postojati kriza krize? isak asimov je rekao, kad si na dnu, nema drugog puta osim na gore.
jel tebi, profesore tomas, prosjecna plata koja ne pokriva potrosacku korpu, (kao sto je u bih), standard? jel ti standard 20 godina star vozni park? jel standard 35% stopa nezaposlenosti? jel standard skoro jednak broj penzionera i radne snage? a ovako je godinama.
tacno da je fiskalizacija lose i na brzinu sprovedena, te da je vlast nerazumno pritiskala da se fiskalna kasa nabavi, i one koji to uopste ne bi trebali imati.
medjutim, ako je u banja luci propalo 450 radnji koje nisu mogle izdvojiti 700 KM za fiskalnu kasu, te radnje bi i bez kase propale. prije ce biti to da su se te radnje odrzavale zahvaljujuci muljanju poreza. i za to ti ne treba fakultet da skuzis.
izvoz je godinama jako otezan, za to mozes pitati miljevica. u tom segmentu drzava moze pomoci subvencijama i stimulacijom izvozno orjentisanih preduzeca. takodje, treba subvencionisati poljoprovredu. prednosti su ocite.
da li ce doci do velikih infrastrukturnih projekata, vidjecemo. bilo bi dobro graditi drugi blok RITE Gacko, mrezu puteva, Stanare, male hidrocentrale (zasto ne). tu je nasa sansa, samo da se to ne ispolitizuje kao sto je do sada bio slucaj.
Dobar komentar!Lemi,otvori neki blog na kojem se mogu razmijeniti misljenja.
P.S. Kod mreze puteva treba biti oprezniji zbog malog koriscenje,malog transporta, a velike investicije, koje su mozda u ovom trenutku svrsishodnije u drugim granama privrede.
Teško je ne komentarisati nakon čitanja članka, a i komentara. Potpuno se slažem sa svim što je napisao “lemi”. Dodala bi da sva ova zbivanja u RS ekonomiji pokazuju da se konačno i mi, nakon 1992, uključujemo u normalne ekonomske tokove. Ključna mjera u svim segmentima je preduzimanje koraka koji vode discplinovanju svih slojeva našeg društva. Ono o čemu se mnogo priča, a što sada možemo iskoristiti kao mali korak naprijed jeste da svi, a toliko znamo čitati, kupujemo ono što je proizvedeno u RS bez obzira da li ispunjava standarde kvaliteta jer samo tako će naša proizvodnja, ma kolika i kakva sada bila, jednog dana moći doći do certifikata kvaliteta i toliko potrebne konkurentnosti, a to naravno znači postojanje realne ekonomije, zapošljavanje, funkcionalno tržište radne snage…(Pri tome, naravno ne mislim,da trebamo uzimati domaće po bilo kojoj cijeni). Možda su ovi tektonski “ekonomski” poremećaji prilika za nas “tranzitne ekonomije” da konačno pređemo u novu fazu i da više ne tapkamo u mjestu
Kada su pitanju veliki infrastrukturni projekti prioritet treba dati onim u kojim ćemo moći dugoročno održati zaposlenost, čiji je rezultat proizvod koji dugoročno ima tržište (npr. energetski sektor) ili kojim ćemo moći značajnije izvršiti supstituciju uvoza (poljoprivredna proizvodnja), projekti čiji rezultati doprinose smanjenju troškova u različitim sektorima (možda željeznice RS – ako je ova vrsta transporta najpovoljnija za transport roba)
Problem svega ovoga je ogromni poltronizam (uvlačenje u vi svi znate šta, da ne budem prost). Trenutni vladari RS su okruženi nesposobnim ljudima koji im samo laskaju i govore kako je to što rade najbolje za njih same i narod. E u tome je problem. Kakve strane investicije gdje su stranci osigurani kao bubreg u loju, pa jel to način da se privuče nešto…? Favorizovane jednih (obično politički podobnih firmi) na račun drugih koji stvarno nešto rade i privređivaju nikako nije dobro, ali ajd, kad je to naša realnost, neka takva ostane i bude.
Problem gomile takvih profesora koji ne vide dalje od svog nosa će se prenijeti na njihove studente (studen sam pa znam šta pričaju profesori ekonomske sturke), pa eto ti još jedne nove generacije poltronizirano obrazovanih ekonomista koji ne znaju ništa o tome šta se dešava oko nas.
Jedini izlaz iz krize je znanje i snalažljivost, a trenutno…, mislim da nemamo ni jedno, baš zbog onih koji nas vode (i u obrazovnom i u političkom pogledu).
Hvala.
Tomaš citat : Drugi faktor dolazi kao rezultat reakcije tržišta rada na mjere Vlade u smislu uvođenja veće legalnosti poslovanja.» Riječ je o promjenama Zakona o doprinosima kojima je regulisano da poslodavci moraju da plaćaju pune doprinose i za radnike na privremenim i povremenim poslovima.”
Evo kako izgleda kad se pomješaju babe i žabe tj. radni odnos i privremeni i povremeni poslovi. privremeni i povremeni poslovi nemaju nikakve veze sa doprinosima jer radnici ne ostvaruju niti jedno pravo iz radnog odnosa po tom osnovu. To je čisti obligacioni odnos na koji treba platiti samo porez. I to se ne može podvoditi pod mjere Vlade za legalno poslovanje nego pod neznanje osnovnih kategorija ili višestruko dizanje poreza preko doprinosa. reakcija je normalno uslijedila jer od tih doprinosa nema koristi ni radnik ni poslodavac.
sad ispada da je prof. Tomas kriv za sve ovo sto se desava. Covjek samo iznosi svoja vidjenja realnog na osnovu svog teoretskog znanja.
Adagio nema tog profesora koji ce te nauciti neka znanja i vjestine osim ako ih sam ne primjenis i evauliras.