Da li Vlada RS bježi od usvajanja zakona jer je država jedan od izvora nelikvidnosti?
BANJALUKA, Privrednici u Republici Srpskoj ostavljeni su na milost i nemilost da se sami bore sa nagomilanim problemima naplate potraživanja za isporučenu robu. Iako su ovaj problem donošenjem Zakona o rokovima plaćanja uspješno premostili u Srbiji, nadležni u RS po ovom pitanju tapkaju u mjestu ni ne pokušavajući da iznađu načine za izbavljenje privrednika iz začaranog kruga koji guši proizvodnju i prijeti da radnike ostavi bez posla. 
Poslovna praksa podrazumijeva da je kupac dužan da plati prodavcu preuzetu robu ili usluge u periodu od 30 do 60 dana, ali u RS ne postoji zakonom propisan rok za plaćanje. Zbog toga mnogi privrednici novac za isporučenu robu čekaju pola godine, pa čak i do godinu dana.
Međutim, problem u RS je još kompleksniji jer se akumulirani unutrašnji dug ne odnosi samo na međusobna dugovanja među privrednicima, već i na velika dugovanja države prema privrednim subjektima. Upravo u tome mnogi privrednici i vide kočnicu za donošenje zakona.
Direktor prodaje „Vitaminke“ Pero Marić trenutnu situaciju ocjenjuje katastrofalnom, jer je riječ o začaranom krugu u kome svi duguju svima. Do sada su, podsjeća, u ovom preduzeću taj problem prevazilazili kratkoročnim kreditima, ali trenutno ni to nije više moguće uraditi jer banke više ne njeguje partnerske odnose sa preduzećima.
„Nalazimo se u situaciji da država i banke skidaju sa računa firmi svoje obaveze, a preduzeća raspolažu sa onim što im ostane. Imamo kupce koji nam duguju novac za isporučenu robu i po godinu dana, to je začarani krug iz koga nema izlaza. Naši kupci nama duguju, a mi to prenosimo na svoje dobavljače. Situacija je veoma kompleksna i teška, te zahtjeva sprovođenje hitnih mjera kako bi se privreda spasila“, rekao je Marić za CAPITAL.
U Privrednoj komori RS, takođe, smatraju da je potrebno donijeti zakon o rokovima izmirenja novčanih obaveza između privrednih društava i javne uprave, kao i između samih privrednih društava. Jedan od načina zatvaranja međusobnih potraživanja je i Zakon o multilateralnoj kompenzaciji koji se još nalazi u proceduri.
Ministar finansija u Vladi RS Zoran Tegeltija ranije je izjavio za CAPITAL kako Vlada realno ne bježi od zakona o rokovima plaćanja, ali to je, po njegovom mišljenju, populistička mjera. Donošenje zakona ne bi moglo značajno da ubrza izmirivanje obaveza, smatrajući da određeni efekti nisu postignuti ni u zemljama koje ovaj zakon već primjenjuju.
Međutim, ovakve tvrdnje Tegeltije demantuju privrednici iz Srbije, koji kažu kako od primjene novog Zakona o rokovima plaćanja očekuju da se podjednako disciplinuju kako preduzeća tako i država koja je i u Srbiji veliki dužnik preduzećima. Zbog toga je krajnje vrijeme da država promjeni svoju filozofiju, jer građani treba da se ugledaju na njih i da slijede njihove primjere dobre prakse.
Predsjednik Udruženja profesionalnih prodavaca Srbije Dragiša Ristovski kaže za CAPITAL da generalno ljudi moraju da shvate da se ne može kupiti nešto a ne platiti. Definisanje rokova plaćanja od 60 dana zakonom, smatra da će značajno popraviti poslovne prilike u Srbiji.
„Ne možete uzeti robu a da je u nekom razumnom roku od 30 do 60 dana ne platite dobavljaču. Tome se mora stati u kraj. Oko 80 odsto preduzeća u Srbiji ne izmiruje plate radnika. To znači da je uspjeh da ako date platu radnika, što je strašno. Predugi rokovi plaćanja su sistemski problem. Imamo situaciju da mala i srednja preduzeća prave proizvod i oni da bi ga prodali moraju da ga pozicioniraju u nekom velikom mega marketu. Pošto nema puno tih velikih lanaca onda oni imaju poziciju moći i često uzimaju robu od malih i srednjih preduzeća i datum i dospjeće plaćanja nekada dostiže do 180 dana. Potom, mali privrednici ne mogu da prežive, zadužuju se kod banaka po ekstremnno visokim cijenama i sasvim logično zapadaju u teške situacije. To zaista nije korektno i sada se to u Srbiji polako rješava“, poručuje Ristovski.
On dodaje, kako bi se zemlje regiona trebale ugledati na zemlje EU koje su ovaj problem riješile formiranjem državnih agencija koje preuzimaju obavezu namirivanja dugova. Na ovaj način država štiti preduzeća tako što proizvođaču kojem kasni isplata za isporučenu robu duže od 15 dana agencija isplaćuje novac, a na sebe preuzima dug.
„Preduzeću koje ne ispoštuje dodatni rok agencije, doslovno slijedi uništavanje. Najoštrije ih kažnjavaju, pa vlasnik dolazi u situaciju da nikada više ne može da otvori firmu. Na taj način je doživotno uništio svoju poslovnu aktivnost. Smatram da su ovi rigorozni načini kažnjavanja zapravo najefikasnije rješenje za uvođenje reda u ovu oblast“, smatra Ristovski.
Jelena Despotović