BANjALUKA – Društvo za upravljanje Penzijskim rezervnim fondom (PREF) na inostranom tržištu u posljednje četiri godine zaradilo je 5,1 milion maraka i imovinu van granica Srpske povećalo za 60 odsto.
Rekao je to za “Glas Srpske” direktor PREF-a Saša Stevanović pojasnivši da je zaposleni ovog društva samo po osnovu dva odsto vrijednosti ukupnog portfelja, u inostranstvu u prosjeku stvarao 127.000 KM godišnje.
“Inače, prosjek u ekonomiji je da zaposleni stvori 42.000 KM vrijednosti i svi, kao društvo, moramo gledati kako da budemo više na globalnom tržištu. Nije neobično da sjedimo u Banjaluci ili bilo gdje u Srpskoj, a stvaramo u svijetu vrijednost koju onda trošimo kod nas. To nije lako, traži znanje, nije bez rizika, ali uz mudro upravljanje jeste moguće, a preduslov za to je motiv koji i pokreće cijelu ekonomiju. Da li se može motivisati čovjek da u inostranstvu pravi stotine hiljada za prosječnu platu? Teško“, pojasnio je Stevanović.
Iako su uglavnom fokusirani na domaće tržište, ističe da svakodnevno prate šta se dešava u inostranstvu.
“Od toga u inostranstvu vrlo često zavisi i kako će se neke stvari odvijati kod nas. Svijet je globalizovan i ono što se dešava hiljadama kilometara daleko, ne znači da neće uticati na nas. Smatram da je veliki uspjeh to što smo kao državni fond izašli na inostrano tržište, a to se vrlo često potcjenjuje. Tamo smo se takmičili sa svijetom i izašli kao pobjednici jer smo ostvarili prinos veći nego što je bio prinos globalnog tržišta“, naglasio je Stevanović.
Dodao je da je šteta što na domaćem tržištu nema više takvih investitora.
“Uz sva ograničenja, smatram da imamo veliku šansu. Zbog toga smo sa fakultetima pokrenuli projekat koji podrazumijeva da oni analiziraju i predlože gdje bi trebalo investirati, ali konačnu odluku donosimo mi. Na taj način dijelimo iskustva i takmičimo se“, rekao je Stevanović.
Ponovio je da je kriza šansa, ali da je problem na našem prostoru to što je narativ takav da je sve propalo i loše te da to traje decenijama unazad.
“To je možda loše po društvo, kvalitet života, ali to je stvar individualne percepcije. Možda će ružno zvučati, ali investitorima pa i nama to na neki način odgovara. Uprkos toj “propasti” koja se forsira ekonomski parametri jačaju. Najbolji primjer za to jeste kreditni rejting koji je povećan, ali koji je opet potcijenjen i prema mom mišljenju mnogo je bolji nego što je zvanično predstavljeno“, naglasio je Stevanović.
Govoreći o poslovanju u prvom polugodištu ove godine, Stevanović kaže da je PREF povećao imovinu za 13 miliona KM i da ona iznosi 295 miliona.
“Rast prihoda zabilježen je u segmentu isplate dividendi i to za nekih deset odsto, dok su prihodi od kamata veći za nekih 40 odsto. Osim toga, imamo rast imovine, rast prihoda, smanjenje rashoda, ali nam izostaju pozitivni efekti iz inostranstva, a to je i očekivano s obzirom da smo namjerno smanjivali taj rizik. Svu imovinu iz inostranih akcija pretvorili smo u novac i vratili u Srpsku. To ne znači da već sljedeće godine nećemo “agresivnije” izaći u inostranstvo, ali to je stvar analiza i odluka. Ništa se neće prelamati preko koljena“, istakao je Stevanović.
Podsjetio je da je PREF Fondu PIO i u ovom polugodištu isplatio oko pet miliona KM dividende.
Stevanović je rekao da je plan PREF-a da do kraja godine naplati sve dividende, dobije još neku dividendu od domaćih izdavalaca, izloži se domaćim hartijama, dominantno državnim obveznicama i trezorskim zapisima jer tu nema rizika, a nagrada je zagarantovana.
“Rizikujete marku, a potencijalni dobitak je šest KM. Nije ovo nikakav investicioni savjet, ali naše mišljenje je zasnovano na iskustvu i podacima. Te hartije već iduće godine moći će se prodati uz premiju, jer će prinosi na državne obveznice padati i nije za očekivati da se USA može dugo zaduživati po kamatnoj stopi na trezorski zapis od pet odsto”, kazao je Stevanović.
5 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu info@capital.ba
Šta sve reče Stevanović. Prvo, zaposleni u PREF-u ne stvaraju nikakvu vrijednost, nego upravljaju porfeljom od cca 300 mil KM i prikupljaju dividende i kamate. Samim tim, rezultati koje radnici PREF-a navodno postižu se ne mogu porediti sa ukupnom ekonomijom, tj ostvarenom vrijednosti po radniku na nivou ekonomije.
Dalje, PREF je u 2023. godini ostvario dobit od 12,8 mil KM. Na imovinu od 295 mil KM, to je prinos od svega 4,3%. Jedva za pokriti inflaciju.
Pošto su u međuvremenu likvidirali sve pozicije u inostranstvu i novac vratili u RS, cijene na svjetskim berzama su za godinu dana “otišle u nebo”. Npr S&P 500 je za godinu dana porastao za 35%, Nasdaq 36%, zlato 45%… Cijena akcija velikog dijela najpoznatijih kompanija na svjetskim pa i regionalnim tržištima su za samo godinu dana porasle za 40%-60% (nabrajanje bi potrajalo)…
U takvoj situaciji ostvariti 60% za 4 godine i nije neki uspjeh. Takođe, isplaćena dividenda Fondu PIO od 5 mil KM, za podršku isplati penzija, iznosi oko 1,5 KM mjesečno po penzioneru. Fantastičan rezultat.
Od svog osnivanja, PREF ostvaruje prihode prvenstveno po osnovu dividendi preduzeća čije su akcije dobili na upravljanje, a ono što su uspjeli prodati, uložili su u kupovinu državnih obveznica koje donose neku kamatu.
O uspjehu PREF-a je dovoljno reći da je NAV 2010. godine iznosio oko 260 mil KM, a sada, nakon 14 godina, 295 mil KM. Dakle, ukupni rast od 10% za 14 godina. I još bi da dobiju enormne plate i bonuse, jer navodno ostvaruju fantastične rezultate.
Ok. Da ti upravljas sa tim fondom sta bi uradio? Kazi… Nije to lako. Ja da upravljam ja bi natjerao sve firme da isplacuju dividende, insistirao bi na tome, bas sve… Pa elektro firme imaju milione para koje leze na racunima. A mogu se isplatiti. Uvesti obavezu isplacivanja, od 100000 KM pa navise ko ima. I uvesti nagradu nadzornom odboru od 3 % iznosa. I eto para, i rasta cijena akcija i odma ce sve vrijediti duplo ne 295 milion vec 600 miliona preko noci. Ali njima treba jedan pametan covjek, koga nema, a to im je sve naucna fantastika
Upravljati imovinom i portfeljima fondova u principu nije lako. Ali kod PREF-a to nije ni pretjerano teško. Naslijedili su portfelj u kojem je min 90% prihoda bila dividenda Telekoma. Postepeno su prodavali vlasničke udjele, a kupovali državni dug, pa sad imaju oko 43% u vlasničkim i 40% u dužničkim hartijama. Žive od dividende i kamate, a svega polovinu ostvarenog prihoda daju Fondu PIO. Prodavati naslijeđenu imovinu i njome kupovati državni dug može svaki srednjoškolac, sa istim “uspjehom” kao i menadžment PREF-a… I “vijekovima” držati hartije koje ne donose ništa, samo zato jer su “strateške”? To je baš teško 🙂
PREF, tj Fond PIO ni u jednom preduzeću nema više od 10% vlasništva, pa oni i nemaju “snagu” da natjeraju emitente da isplaćuju dividendu. Ali mogu uticati na “državu” tj IRB koji upravlja vlasništvom države u emitentima. U normalnim državama se uspjeh svake kompanije mjeri iznosom isplaćene dividende akcionarima. S njom idu i bonusi menadžmentu (i radnicima), ali i rast cijene na berzi. Mnoge firme isplaćuju bonuse u akcijama te firme, pa je menadžmentu itekako u interesu da uspješno posluju i isplaćuju dividendu…
Kod nas se menadžment postavlja politički, firme su stranački plijen, a u skladu s tim su i rezultati. Čak i gdje imaju monopol i pozitivno poslovanje, ne isplaćuje se dividenda, jer se kod nas uspjeh mjeri drugim aršinima.
Šta bih ja uradio?
– Prodao svaku HoV koja ne donosi dividendu, uključujući i firme iz elektro sektora.
– Novcem od prodaje kupio blue chip kompanije, u regiji i u svijetu (a ima ih odličnih) koje redovno isplaćuju dividendu, a da im je DivY bar 8% na uložena sredstva.
– Smanjio portfelj na cca 50 pažljivo odabranih HoV.
– Svakom izvršnom direktoru tj investicionom menadžeru bih dodijelio određene grane i tržišta, koja bi pratio, predlagao investiranje (i kratkoročno i dugoročno), a onda bi se mogli mjeriti i rezultati.
– Eliminisao politički uticaj na kadrovska rješenja i/ili investicije.
– Tražio izmjenu zakonskih ograničenja za ulaganja, poput preuzimanja većinskog vlasništva, ulaganja u IT sektor, nekretine, obnovljive izvore energije, commodities… Kod nas su sve visokoprofitabilne grane u rukama tajkuna, a PREF-a sa 300 mil KM imovine nema nigdje u tim oblastima.
Država bi trbal odmah donijeti zakon o dodjeli bonusa upravi društva. Bonus bi se isplaćivao na ostvarenu dobit koja je viša od 4% u osnovu na ukupni kapital društva. Takođe bonus bi se isplaćivao samo na ispalćenu dividendu akcionarima. Na ostvarenu dobit koja je veća od 4% ukupnog kapitala društva a koja se isplaćuje akcionarima bonus za upravu bi bio u iznosu od 15% na način da se 5% odmah isplaćuje kad i akcionarima društva. Drugih 5% bi uprava odmah raspoređivala onima koji su najzaslužnijim za postitanje uspjeha (radnicima, vanjskim saradnicima kao i samoj sebi. Preostalih 5% ide u rezerve i isplaćuje se na kraju mandata uprave i to po uslovima da sav akumulirani bonus se dijeli na način da upravi pripada sav iznos ako je isplata dividende konstantno rasla a u suprotnom upravi bi pripao bonus puta broj godina rada puta najmanji iznos bonusa koji su dobili za vrijeme upravljanja društvom a kojeg su dobili zajedno sa akcionarima. Ostatak bonus bi se isplatio akcionarima na kraju mandata te uprave.
kako ti ne dosadi, pricas u vjetar