BEOGRAD, Godišnje samo u redu u Poreskoj upravi prođe najmanje 12 dana.
Još po koji dan pred šalterom pošte, banke, PIO fonda Republičkog fonda za zadravstveno osiguranje. Administrativne procedure preduzetniku, koji za to ne plati knjigovođu ili službenika, svakog mjeseca odnesu i do 40 sati. Ima preduzeća koja godišnje na administraciju zato potroše i 60 radnih dana.
Na nivou čitave privrede, samo administriranje košta oko četiri odsto bruto domaćeg proizvoda, što je blizu 1,35 milijardi evra. Ove podatke otkriva nedavno istraživanje Američke agencije za međunarodni razvoj USAID. S druge strane, nekoliko godina napora da se „sasjeku“ nepotrebni propisi preduzećima su uštedjeli 120 miliona evra godišnje. I da su sve preporuke zaživjele, a nisu, firmama bi sa „grbače“ palo još oko 30 miliona evra godišnje.
– Do 5. u svakom mjesecu moram da predam poresku prijavu za zarade za sve zaposlene – kaže vlasnica jedne beogradske firme. – U redu nekad provedem sate. Rok za predaju prijava za porez na dodatu vrijednost je 10. u mjesecu. Ja ga predajem na tri mjeseca, ali firme koje to rade svakog mjeseca imaju još jedan dan čekanja. A kakva je tek procedura za promjenu adrese. Ja sam nedavno sjedište firme preselila iz jedne u drugu beogradsku opštinu. Očekivala sam da je Poreska uprava umrežena i da jedna filijala može moje podatke da proslijedi drugoj. Procedura je, međutim, zahtjevnija nego kad sam osnivala preduzeće. Morala sam da im dostavim sve moguće potvrde, od prijave radnika, do finansijskih izvještaja. Nisu mogli da preuzmu u elektronskoj formi, nego sam morala da platim štampanje. Oni, kažu, nemaju papira.
Istraživanja Unije poslodavaca došla su do računice da preduzeće sa 20 zaposlenih mjesečno na administraciju potroši skoro 80 sati. Najviše vremena, 27 sati, tada je odlazilo na uplatu pazara, koja je bila dnevna. Sada se uplaćuje nedjeljno. Na slanje pisama, pošto se sa većinom institucija ne može komunicirati elektronski, odlazilo je oko 23 sata.
– Dosta posla imaju agencije za hemikalije, jer svakog mjeseca moraju da podnose detaljan izvještaj o svojim kupcima – kažu u Uniji poslodavaca.
– Potrebno je da jedan zaposleni svake nedjelje dva dana radi samo to. HASAP takođe zahtjeva dosta posla. Postoji i takozvani „higijenski minimum“ koji prolaze trgovci i konobari. Svake četiri godine ga polažu, a košta 6.500 dinara. Skupa je i procjena rizika radnog mjesta za svaku poslovnu jedinicu, a cijena je 8.000 dinara po radnom mjestu.
Skupe analize
Poslodavci upozoravaju i na činjenicu da se kod provjere ispravnosti namirnica još ne poštuje zakon.
– Po zakonu, trgovac plaća analizu ukoliko se utvrdi da proizvod nije ispravan – kažu u Uniji poslodavaca. – Ako je ispravan, pošto analizu plaća avansno, država treba da mu vrati te troškove.
Protiv požara
Svaki prodajni objekat mora da ima i analizu protivpožarne zaštite. Mali trgovce, sa lokalima manjim od 100 kvadrata, i svega dvoje vrata, smatraju da im takvi dokumenti nisu neophodni, pošto nema mnogo neizvjesnosti oko toga kuda se možete evakuisati u slučaju požara. Cijena ove studije za prostor od 100 kvadrata košta od 10.000 do 90.000 dinara. Novosti