BIJELJINA, Bivša Fabrika obuće „Zenit“, koja je u svoja tri pogona u Bijeljini, Janji i Ugljeviku, prije rata zapošljavala oko 2.000 radnika, danas, nakon nekoliko „uspješnih“ privatizacija, zarasla je u korov, radnici završili na ulici, a mašine prodate u staro gvožđe.
Bijeljinski „Zenit“ je prije rata proizvodio i po 5.000 pari obuće dnevno, milion pari cipela godišnje.
Oko 90 odsto proizvodnje, kaže jedan od bivših rukovodilaca Goran Perić, „Zenit“ je izvozio na rusko tržište.
„Na području bivše Jugoslavije svojevremeno je radilo 176 fabrika obuće i sve su dobro poslovale, zahvaljujući izvozu na tržište bivšeg Sovjetskog Saveza“, kaže Perić, ističući da ni država ne iskazuje pretjeranu brigu za ponovno oživljavanje obućarske proizvodnje, koja je sada već suočena i sa nedostatkom kvalifikovane radne snage.
Miodrag Urošević(60), bivši radnik „Zenita“ i vlasnik male obućarske radnje u Majevičkoj ulici u Bijeljini, koji već četvrt vijeka preživljava zahvaljujući obućarskom zanatu, kaže da je obućarstvo već godinama u krizi.
„Nekada smo dobro živjeli od obućarskog zanata. A, sada, nakon 25 godina krpljenja obuće, razmišljam da zatvorim i ovu svoju malu radnju“, žali se Urošević, ističući da je tržište preplavila jeftina kineska obuća.
Umjesto da daju za popravku desetak maraka, mnogi se odlučuju na to da za isti novac kupe jeftine kineske sandale ili cipele.
Urošević kaže da je u sretnija vremena u svojoj radnji radio sa suprugom, a angažovao je i po dva radnika. Danas razmišlja da zatvori radnju zbog velikih dažbina i nedostatka mušterija.
CAPITAL: LJ.LJ.
