BEOGRAD, Kupci silom prilika mjenjaju navike i sve češće tikvice, salatu, paradajz i rotkvice pazare u trgovinskim lancima. – Poljoprivrednici napuštaju tezge a njihova mjesta zauzimaju nakupci.
Pregled cjenovnika voća i povrća u supermarketima i na pijacama pokazuje da se cijene pojedinih poljoprivrednih proizvoda razlikuju i do 100 dinara. Nedavno su se pijačne cijene približile onima u trgovinskim lancima i potrošači su taman pomislili da će ponovo na tezgama povoljno pazariti zeleniš, kad sezonske namirnice iz bašte donesoše poskupljenje.
Da je voće i povrće definitivno jeftinije u supermarketima nego na pijacama, potrošačima sada već postaje sasvim jasno. Zato i mjenjaju navike nerado, ali novčanik diktira da po zeleniš uglavnom odlaze u hipermarkete. Kupce i dalje zanima zašto su u objektima trgovinskih lanaca paradajz, tikvice, zelje ili rotkvice jeftiniji nego kod poljoprivrednih proizvođača iz čijih plastenika izlaze direktno na tezge.
Prodavci na pijacama kažu da im se prodaja po nižim cijenama nikako ne bi isplatila, a i stalno poskupljenje goriva formira cijenu voća i povrća koje na beogradske pijace stiže iz Opova ili Velikog Sela.
Trgovci kažu da su nabavka na veliko, vlasništvo nad plantažama i prodajnim objektima glavni razlozi zbog kojih je kod njih povoljnije kupovati svježe namirnice nego na pijacama. Kao prednost ističu i to što se, kako kažu, zna odakle potiče njihov zeleniš. Ipak, kada identifikacione table koje se sada nalaze jedino na Palilulskoj pijaci u Beogradu budu postavljene i na drugim tržnicama, svaki kupac će moći da pročita ko je proizvođač, a ko preprodavac. Tada bi, kako očekuju na pijacama, moglo da se vrati povjerenje potrošača u seljake i da se više kupaca pojavi na pijacama.
Da je takva akcija preko potrebna pokazuje i podatak da su mnogi individualni proizvođači napustili pijace od kada su mušterije počele da se snabdjevaju zelenišem u supermarketima. Zato je na pijacama sve više praznih tezgi. To je, kažu pijačni prodavci, glavni razlog zbog kojeg su se mnogi poljoprivrednici iz okoline Beograda povukli sa pijaca, a njihovo mjesto zauzeli su nakupci.
Cjenovnici govore zašto je tako. Najveća razlika je u cijenama tikvica koje su na pojedinim tezgama stotinak dinara skuplje nego na rafovima prodavnica, tako da potrošači koji pomno prate akcijska sniženja u velikim trgovinskim lancima, itekako mogu da uštede ovih dana. Jagode su u većini trgovina znatno jeftinije nego na tržnicama, a isto je i sa paradajzom.
Mladi kupus u „Maksiju” košta 52,90 dinara, a na pijacama se cijena penje i do 90 dinara. Kruška viljamovka u ovom lancu supermarketa staje 226,90 dinara, a na tržnicama gotovo 300 dinara. U hipermarketima za kilogram bijelog luka treba izdvojiti manje od 250 dinara, a na pojedinim tezgama je ispisana cijena od gotovo 400 dinara. Ujednačene su jedino cijene južnog voća.
Tako da je, dok sezona ne odmakne, na strani pijačnih prodavaca sve osim cijena – ljubaznost, vjerovanje da se zeleniš kupuje od proizvođača, ali i mogućnost da se voće proba, dok u trgovinskim lancima kao dodatnu prednost ističu i mogućnost odloženog plaćanja. Politika
