TREBINJE, Pored prehrambene industrije i energetskog sektora, u istočnom dijelu Hercegovine tekstilna industrija je trenutno najstabilnija grana privrede, koja i pored toga što je decenijama tradicionalno neafirmativna polako doživljava oporavak.
Iako nekadašnji tekstilni pogoni “Inkosa” u Ljubinju i Berkovićima i pored najava nisu pokrenuli proizvodnju, u Trebinju i Bileći se s proizvodnih traka nekadašnjeg “Novoteksa” i “Nikole Tesle” gotova roba izbacuje punom parom, s mjesečnim izvozom oko 35.000 komada različitih odjevnih predmeta i HTZ opreme.
Aleksandar Kojović, direktor Radne jedinice “Trendteks”, koji u zakupu ima tri proizvodne trake trebinjskog “Novoteksa”, kaže da i dalje proizvode HTZ opremu s mjesečnim kapacitetima od oko 14.000 komada, ali će, zahvaljujući novim poslovnim ugovorima, taj broj biti mnogo veći, čak možda i na sedmičnom nivou.
“Mi trenutno pokrivamo gotovo svo zapadnoevropsko tržište, počev od Njemačke i Austrije, za koje odavno radimo, preko Francuske, Holandije, Belgije, pa sve do Danske i Engleske i imamo u planu još mnogo više ugovorenog posla i proširenje kapaciteta na tri nove trake, gdje bi, pored 112 zaposlenih, zasigurno radilo još toliko”, kaže Kojović.
U susjednoj Bileći je, međutim, u tekstilnoj branši uposleno oko 300 radnika, od čega je oko 200 u JP “Nikola Tesla” i stotinak tekstilaca u privatnim preduzećima “Nik prom” i “Pčelica Maja”.
Nikola Rakić, jedan od rukovodilaca pogona JP “Nikola Tesla” u Bileći, kaže da imaju stabilan ugovoren posao s njemačkom firmom “Klaus Štajman”, koja je Hercegovce angažovala kao prioritetne na svjetskom tržištu rada zbog toga što su im u prošloj godini uradili 126.000 komada različite robe bez ijedne reklamacije.
“Trenutno mjesečno izbacujemo 21.000 komada različitih odjevnih ženskih predmeta, suknje, pantalone, bluze, majice, haljine, odnosno svu laku žensku konfekciju prilagođenu našoj opremi”, kaže Rakić. On dodaje da im i u ovom trenutku nedostaje 40 obučenih mašinskih švalja, ali ih na hercegovačkom tržištu ne mogu naći, pa će morati sami organizovati obuku radnika. Iako se u bilećki Srednjoškolski centar svage godine upisuju učenici u Tekstilnu školu, to je uglavnom po jedno odjeljenje krojača, a ove struke ne treba ni u Bileći niti ikom u okruženju.
Sličan problem imaju i u Trebinju, pa je poslovodstvo iz oba grada saglasno da se problem mora riješiti prekvalifikacijom drugih kadrova.
“Starih švalja više nema, a mladi kadar nije adekvatno obučen, jer Trebinje i nema nikako tekstilnu školu, tako da ćemo, kada proširimo kapacitete, s Biroom za zapošljavanje morati organizovati obuku šivenja“, kaže Kojović.
U Trebinju je, u kontekstu širenja proizvodnje, već stigao novi repromaterijal za šivanje zaštitnih odijela za Francusku, ali i u “Nikoli Tesli” su prije nekolika dana dogovoreni novi poslovi s još jednim njemačkim poslodavcem, tako da će radne snage sigurno nedostajati.
Budući da primanja u tekstilnoj industriji nisu velika, ni trebinjski ni bilećki tekstilci nemaju velike zarade, koje se u prosjeku kreću oko 450 maraka, ali su, kažu, s obzirom na sveukupnu situaciju i nedostatak posla u cijeloj republici, ipak zadovoljni.
Nezavisne novine