TAJPEH, Tajvan i Kina su počeli pregovore u Pekingu o trgovinskom sporazumu koji bi mogao da promjeni Tajvan na način nezabilježen od kako se ostrvo odmetnulo od matice zemlje u građanskom ratu prije 60 godina.
Sporazum treba da da ubrzanje već popravljenim odnosima Tajvana sa Kinom, smanji carinske prepreke, liberalizuje propise o ulaganju i stvori nove osnove za finansijsku saradnju.
Rasprava o sporazumu dominira političkim scenom Tajvana od kako ga je Kini prijateljska vlada predsjednika Ma Jing-đeua predstavila prije godinu dana.
Sporazum zadire u budućost ostrva od 23 miliona stanovnika. Pitanje je da li Tajvan treba da rizikuje svoj ekonomski napredak odbacivanjem kineskog zagrljaja? Ili će sudbinu vezati uz komunističkog džina i uvećati izglede da izgubi svoju de fakto nezavisnost i mukom stečene demokratske slobode? Ma i njegova Nacionalistička partija ne misle da su stvari do te mjere sudbonosne. Oni kažu da mogu da održe nezavisnost Tajvana čak i kada ga bliže povežu sa kineskim probitačnim tržištima i istovremeno ublaže staro protivljenje Pekinga trgovinskim sporazumima između Tajvana i drugih država Azije.
Ma kaže da ugovor mora da bude zaključen do maja zato što će novi trgovinski sporazumi Kine sa zemljama jugoistične Azije uskoro potisnuti skuplju tajvansku robu sa regionalnih pijaca.
Predsjednik smatra da je sporazum sa Kinom najbolji način za odbranu od međunarodne trgovinske izolacije koja je posljednjih godina dovela Tajvan u zaostatak iza poslovnih takmaca Južne Koreje, Singapura i Hongkonga.
“Već smo u zakašnjenju u procesu regionalnih ekonomskih integracija među azijskim državama,” rekao je Ma medijima u Tajpehu. “A to će se pogoršati ako ne promjenimo situaciju.” Protivnici predloženog “Sprazuma o okvirima ekonomske saradnje” (ECFA) odbacuju bez rezerve predsednikove argumente. Pošto je Kina, kažu oni, u potpunosti rješena da vrati Tajvan pod svoju kontrolu, potrebno je manje ekonomskih veza a ne više.
Glavni razlog za kinesko potpisivanje ECFA oni vide u uvećanju političke i privredne zavisnosti Tajvana od Pekinga. Za tvrdnju vlade da će sporazum dodati više od jedan procenat godišnjem rastu tajvanske privrede protivnici kažu da je sasvim pogrešna, jer će ostrvo na kraju morati da se otvori kineskom izvozu koji će snažno podriti lokalna tržišta.
Takođe se izražava nevjerica u insititaranje vlade da će se, čim sporazum bude potpisan, azijske zemlje osjetiti oslobođene kineskog političkog pritiska i potpisati svoje trgovinske sporazume sa Tajpehom.
Ipak, i prije nego što je Ma preuzeo predsjedništvo prije 20 mjeseci, Tajvan je bio na putu da na kinskom tržištu iskoristi svoje prirodne prednosti – zajednički jezik i sličnu kulturu – da bi ojačao trgovinske veze.
Privučeni jeftinom zemljom i radnom snagom, tajvanski preduzetnici su osnovali hiljade fabrika u kineskim priobalnom provincijama i povećali izvoz elektronskih djelova i druge robe za sklapanje u Kini.
Do 2008. godine, tajvanska ulaganja u Kinu prešla su 100 milijardi dolara a godišnja trgovačka razmjena dostiga je sličnu brojku – uveliko u korist Tajvana.
Početak nove ere u tajvansko kineskim odnosima
