BANJALUKA, Sve je više biznis stručnjaka koji, otkako traje globalna ekonomska kriza, savjetuju da se dugoročno ulaganje u vrijedna umjetnička djela najviše isplati.
Tržište umjetničkih djela u svijetu je posljednjih nekoliko godina doživjelo pravi preporod, pa najpoznatije aukcijske kuće poput “Sotheby's” i “Christie” bilježe rekordne zarade. Tako je samo “Sotheby's” u prvoj polovini prošle godine zabilježio rekordni promet od čak 3,4 milijarde dolara. Prodali su 440 umjetničkih djela, a svako je bilo skuplje od milion dolara.
Iako u svijetu, ne samo kolekcionari već svi oni koji to mogu da si priušte, kupuju vrijedna umjetnička djela, kod nas su još uvijek rijetki oni koji će izdvojiti mnogo novca za neku vrijednu sliku ili predmet koji ima umjetničku vrijednost.
Upućeni kažu da u Republici Srpskoj, odnosno BiH ne postoji tržište vrijednim umjetninama koje je u okviru svjetskih standarda. Ipak, iako je broj onih koji imaju mogućnost da kupe neki od vrijednih umjetničkih predmeta zanemariv, kolekcionara i onih koji umjetnička djela vide kao dobru investiciju u vrijeme krize ima i kod nas, baš kao i umjetničkih djela u koja vrijedi investirati.
Kriza i umjetnost
Svjetsko tržište umjetničkih djela samo je dijelom osjetilo globalnu finansijsku i privrednu krizu i to još na njenom početku 2008. godine. Ipak, kada su bogataši shvatili da umjetnička djela posjeduju gotovo neprolaznu vrijednost, to je tržište procvjetalo jače nego ikada. Ubrzo su kupovinu umjetničkih slika i drugih vrijednih predmeta svojim bogatim klijentima počele preporučivati i banke. Za one manje bogate čak su osnovani i posebni fondovi za te namjene, a omogućeno je i da umjetničke djela zajednički kupuje više zainteresovanih.
Prema podacima “Artprajsa”, vodećeg svjetskog portala za trgovinu umjetninama, samo u prvoj polovini 2011. godine u svijetu su prodata umjetnička djela vrijedna 5,8 milijardi dolara, što je čak 34 odsto više nego 2010. godine. Čak 663 umjetnička djela prodata su za cijenu koja premašuje milion dolara, što je čak 200 više nego 2008. godine, koja je držala rekord.
Trend rasta nastavio se i u drugoj polovini godine. Tako tržište umjetnina pokazuje sasvim drugačije iznose od onih o kojima se govori u doba krize. Treba naglasiti i to da je ovdje riječ samo o legalnom tržištu, a koliko se novca zaradi ilegalnim tokovima, teško je i zamisliti.
Ko su kupci
Kada je o kupcima vrijednih umjetničkih djela riječ, prvo mjesto bez konkurencije drže Kinezi, koji po visokim cijenama kupuju najčešće djela domaćih autora, ali i slike u aukcijskim kućama na Zapadu. Kineski kupci su preuzeli mjesto ruskih.
Prošle godine najvišu cijenu postigao je upravo rad jednog Kineza – za 65 miliona dolara prodata je slika iz 1946. godine Lija Baišija, na aukciji u Pekingu.
Ruski kolekcionari su, s druge strane, podigli cijene djela evropskih slikara, pa tako djela Gerharda Rihtera postižu višemilionske iznose.
Među kupcima ima onih koji slike kupuju samo zbog njihove vrijednosti, ali i kolekcionara koji su gotovo opsjednuti umjetničkim djelima i na njih troše i 40 odsto svog bogatstva.
Ako kupuju dobro i ciljano, kolekcionari postaju oni koji diktiraju trendove.
Frederik Elkam, jedan od najvećih evropskih stručnjaka u oblasti prodaje umjetnina, naglašava da se ne čudi astronomskim cijenama na aukcijama.
– Ima mnogo novih milijardera koji su kupili nekoliko automobila, pa brod… pa onda nastave da kupuju, jer u tome uživaju, ali žele i statusni simbol. Poslije automobila i jahti na prvom mjestu su umjetnine. Zamislite da ste Roman Abramovič i da cijeli svijet zna da ste kupili remek-djela – kaže on.
Poznati kolekcionar Reingold Vurt lani je kupovinom slike Hansa Holbeina Mlađeg izbrojio “daleko najveći iznos ikad plaćen u Njemačkoj za neko umjetničko djelo”, a kupio je sliku “Djevica sa zlatnim plaštom”.
Kolekcionara ima i među poznatima, a neki od njih su holivudska glumica Dženifer Aniston i glumac Leonardo Dikaprio, koji svoje vrtoglave honorare voli da troši na umjetničke slike. Tako je svoju skupocjenu kolekciju slika nedavno upotpunio jednom slavnog Salvadora Dalija, koju je platio punih 1.200.000 dolara.
Trgovci umjetničkim djelima napominju da je lakše naći kupca za sliku epohalne važnosti s vrtoglavo visokom cijenom, nego za dobru umjerene cijene.
– Ako ne mogu prodati neko umjetničko djelo, poduplam cijenu – objašnjava trgovac umjetninama Ernst Bejeler.
Aukcijske kuće imaju stručnjake koji ljude uče šta da kupuju, ali kažu da se “ukus ne može naučiti”.
Rizik i vrijednost
Trgovci naglašavaju da kupci prije investiranja treba dobro da razmisle o tome šta im se lično sviđa, da se informišu i tek onda krenu u kupovinu. Treba imati na umu i to da ovo tržište nosi veliki rizik, jer ni svako umjetničko djelo nije od neprocjenjive vrijednosti.
– Današnji kolekcionari imaju malo ukusa, njihov je odnos prema umjetnosti vulgaran. Tajna moje zbirke je u tome da postoji jako malo ljudi koji će razlikovati kvalitetnog umjetnika od onog slabog. Cijene dižu oligarsi, koji kupuju slike koje će svako lako prepoznati – izjavio je nedavno kolekcionar Šarl Šasi.
Posljedica tih okolnosti je gubitak kompasa, odnosno to da umjetnine koje nisu pretjerano važne postižu nerazumne cijene.
Osim toga, postoje umjetničke slike čija cijena varira i one čija je vrijednost stabilna. Na primjer, najviše su na cijeni slike starih majstora impresionista. Djela savremenih slikara i umjetnika nemaju stabilnu cijenu. Među izuzecima je Endi Vorhol, otac pop-arta. Samo jedna njegova slika “200 One Dollar Bills” je od osamdesetih, kada je prvi put prodata za 385.000 dolara, do danas dostigla cijenu od nevjerovatnih 40 miliona dolara.
Naše tržište
Kustos Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske Ljiljana Perduv-Misirlić pojašnjava da cijenu umjetničkog djela formira s jedne strane umjetnik, a s druge kustos.
– Na primjer, nama je najvažnije da se u muzej ne unose djela bez umjetničke vrijednosti i ona koja su kič, a pogotovo ne djela sumnjivog porijekla – rekla je Perduv-Misirlić.
Nerijetko slike u izložbeno-prodajnom salonu Muzeja donose i građani koji se iz privatnih razloga odlučuju da se odreknu ovakvog bogatstva. Parduv-Misirlić naglašava da djela za komisionu prodaju moraju biti provjerene estetske vrijednosti i vlasništva.
– Svim zainteresovanim za kupovinu umjetnina trenutno su na raspolaganju djela Biljane Gavranović, Jagode Šestić, Gorana Jankovića, Radmile Lizdek i mnogih drugih umjetnika – istakla je Perduv-Misirlić i dodala da su njihovi kupci uglavnom iz “srednje klase”. Naglašava da ekonomska kriza kod nas ipak utiče na kupovnu moć onih koji žele da kupe slike.
– Najskuplja slika koja se može kupiti u izložbeno-prodajnom salonu Muzeja je ulje na platnu Mihajla Nikolića. Košta 4.430 maraka, ali malo je onih koji imaju novca da je kupe – rekla je Perduv-Misirlić.
Kolekcionar Muharem Insanić, koji u porodičnoj galeriji ima isključivo umjetničke slike autora sa prostora bivše Jugoslavije, ističe da kod nas tržište umjetnina još uvijek nije izdiferencirano.
– Za sada imamo privatne i državne galerije u kojima zainteresovani mogu da kupe, odnosno pogledaju, slike domaćih ili regionalnih umjetnika. Tržišna politika trgovine umjetninama nije u potpunosti formirana – pojašnjava Insanić.
Prema njegovim riječima, na Zapadu onaj ko kupuje, odnosno prodaje vrijedno umjetničko djelo plaća porez, a osim toga prilikom kupovine dobiju se svi potrebni papiri.
– Na taj način sprečava se njihova zloupotreba, u vidu krađe ili plagijata. Kod nas su, međutim, ljudi više zainteresovani za to da skupocjene slike dobiju ilegalnim putem, da bi ih kupili po povoljnijim cijenama – naglasio je Insanić.
Galerije
Slikar i vlasnik galerije “Kević” Slaviša Kević naglašava da naše stanovništvo, zbog loše kupovne moći, uglavnom kupuje grafike i akvarele i to ne za svoje kolekcije – već kao poklon drugima.
– U mom ateljeu slike se mogu kupiti za 2.000 – 2.500 maraka, dok je za vrednije slike prosječno potrebno izdvojiti oko 3.000 KM. Prodaja umjetničkih predmeta ide nešto lošije u odnosu na prethodne godine – dodaje Kević.
U sarajevskoj galeriji “Paleta” su istakli da u ponudi imaju slike cijenjenih autora poput Miće Todorovića, Ismeta Mujezinovića, Todora Švrakića…
– Rijetki su kolekcionari umjetničkih djela, iako kod nas ima vrsnih znalaca koji razumiju njihovu vrijednost. Najčešći kupci su firme, koje skupocjene umjetnine kupuju za poklon. Cijena slika zavisi od autora, ali i vremena kada je napravljena, te se tako mogu pronaći i djela čija vrijednost se kreće od 10.000 do 50.000 KM – kazali su u “Paleti”.
Onlajn kupovina
Odnedavno se umjetnička djela mogu kupovati ili gledati putem interneta. Jedan od najvećih takvih onlajn događaja je “Vip Art Fair”. Riječ je o prvom umjetničkom sajmu, koji je u potpunosti virtuelan. Na njemu su krajem prošle godine učestvovale najpoznatije svjetske galerije, njih 137 iz 30 zemalja, a među njima “Gagosian”, “David Zwirner”, “Pace”, “Lisson”…
Sajmu na internetu moglo se pristupiti sa pozivnicom ili kupovinom karte po cijeni od stotinu dolara.
Kriminal
Falsifikovanje umjetničkih slika pretvorilo se u beskrupulozni, ali veoma unosan biznis. Falsifikatori osluškuju i “štancaju” ono što traže lakovjerni i bogati kupci, a to su najčešće slikari iz perioda od kraja 19. vijeka do Drugog svjetskog rata.
I crno tržište umjetnina funkcioniše u svijetu kao unosan biznis, koji je raširen i dobro organizovan u svim dijelovima planete. Prema procjenama stručnjaka, poslije trgovine drogom i ljudima, crna berza umjetnina je najunosnija za kriminalce.
Krajem 2010. godine iz vile bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera iznesena je kolekcija od 30 slika vrijedna oko milion evra, čije porijeklo do danas nije utvrđeno. Glas Srpske
***********
Sedam najslavnijih umjetničkih slika svih vremena
1. “Mona Liza” – Leonardo da Vinči
2. “Tajna večera” – Leonardo da Vinči
3. “Stvaranje Adama” – Mikelanđelo Buonaroti
4. “Djevojka sa bisernom minđušom” – Johanes Vermer
5. “Vrisak” – Edvard Monk
6. “Vodeni ljiljani” – Klod Mone
7. “Rađanje Venere” – Sandro Botičeli