BANJALUKA, Radnici u većim gradovima u BiH imaju 25 odsto veće plate u odnosu na državni prosjek, pokazalo je to istraživanje UNDP-a.
Sarajevo, Banjaluka, Tuzla, Zenica, Mostar i Bijeljina imaju i gotovo 40 odsto nižu stopu nezaposlenosti u odnosu na prosjek u BiH.
“To uzrokuje značajnu migraciju ljudi u ove gradove”, navode u UNDP-u.
Da građani masovno trbuhom za kruhom iz manjih sredina bježe u veće, gdje će lakše pronaći posao, a za koji će biti bolje i plaćeni, slažu se i poslodavci i sindikalni predstavnici.
Suština je, ističu oni, u tome što se u većim centrima nalaze sjedišta javnih institucija i preduzeća, a pritom je u urbanijim sredinama i jača privredna aktivnost.
“Na primjer, Banjaluka je postala politički centar, ali i središte kada je riječ o proizvodnji i prodaji. Najveći problem, kada govorimo o ruralnim područjima, jeste da se tamo naprave dobri programi, kako bi se podigla zaposlenost”, pojašnjava Predrag Zgonjanin, predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS.
Prema njegovim riječima, Banjaluka i Bijeljina poznati su po doseljavanju stanovništva, a razlog se ogleda u mnogo većoj mogućnosti zaposlenja u javnim službama, ali i u privrednom sektoru.
“Ljudi se sabijaju u velike centre, u kojima postoji kakva-takva mogućnost zaposlenja, a bježe iz manjih sredina”, naglašava Zgonjanin.
Ni sindikalce ne čudi podatak da se u velikim gradovima “masnije” zarađuje, a razlog vide u tome što su u tim sredinama sjedišta institucija i javnih preduzeća.
“Uvijek je bilo lakše posao naći u većim gradovima. Tu su sve institucije i onda imamo ogroman pritisak stanovništva iz drugih područja”, naglašava Obrad Belenzada, predsjednik Konfederacije sindikata RS.
Posljedice takvog stanja evidentne su u manjim sredinama. Sela i manje lokalne zajednice, kako ističe Belenzada, ostaju bez stanovništva, što dugoročno gledano nije dobro.
“Ne moraju sve institucije i javna preduzeća imati sjedište u najvećem gradu. Tu su velike plate i zato je stanje takvo kako to pokazuje ovo istraživanje UNDP-a”, rekao je Belenzada.
Oni koji posao traže imaju najviše razloga za nezadovoljstvo. Slavko Čamber, predsjednik Udruženja nezaposlenih Banjaluka, kaže da je i u najvećom gradu RS neophodno povećati broj zaposlenih.
“U Banjaluci bi trebalo da bude zaposlen veći broj ljudi, jer za to postoje kapaciteti”, kaže Čamber.
Budući da prosječna plata u BiH iznosi oko 830 maraka, lako je zaključiti da šest nabrojanih gradova i te kako popravlja “zlatnu” sredinu. Ipak, jedan grad se među njima izdvaja.
“Plate su najviše u Sarajevu”, navode autori UNDP-ovog istraživanja, koji dodaju da ni grad na Vrbasu ne zaostaje i to kada je riječ o stopi zaposlenosti.
Naime, kako se navodi u tom istraživanju, Banjaluka ima dosta visoku gustinu stanovništva, ali i veoma nisku nezaposlenost, dok Tuzla i susjedne opšine imaju sličnu ili čak gušću distribuciju stanovništva, ali višu nezaposlenost.
Nezaposlenost
Prema posljednjim dostupnim informacijama, na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja u BiH nalaze se 551.474 osobe.
Podaci Agencije za rad i zapošljavanje BiH pokazuju da je u januaru prošle godine na biroima bilo evidentirano ukupno 554.640 lica, što pokazuje da je došlo do blagog pada nezaposlenosti. Trenutno, najveći broj evidentirane nezaposlenosti čine osobe s trećim stepenom obrazovanja, odnosno kvalifikovani radnici (34,5 odsto), te nekvalifikovani radnici (28 odsto). Nezavise novine
1 komentar
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
U prosvjeti je suprotno. Čak i kod deficitarnih zanimanja lakše je naći posao u manjem gradu nego u Banjaluci ili Bijeljini.