NJUJORK, Decenijama su ljubitelji piva u SAD govorili da je domaće pivo samo ono koje dolazi u limenkama, dok su flaširane verzije dolazile samo preko granice.
Ipak, u ranim ’90. godinama procenat prodaje piva u konzervama i staklenim ambalažama se gotovo izjednačio, međutim, u posljednjoj deceniji limenke ponovo preuzimaju “vođstvo“.
Pivare više cijene limenke jer bolje štite pivo od dva najveća neprijatelja, vazduha i svjetlosti. Poseban problem je svjetlost, koja čini pivo neukusnijim, a za razliku od zatvarača na flaši, poklopac limenke ne dozvoljava vazduhu da poremeti “ravnotežu“ gasova u pivu.
Problem sa limenkama nastao je u trenutku kada su se pojavile spekulacije da pivo u njima dobija ukus metala, poslije čega je primat preuzelo pakovanje u staklenim bocama.
Decenijama unazad primjedba na račun limenki je mogla da bude prihvaćena, pošto su pravljene od kalaja i olova. Danas, limenke se prave od aluminijuma i oblažu polimerom na bazi vode, što znači da pivo u suštini uopšte ne dodiruje metal.
Da limenke “pobjeđuju“ staklo i plastiku svjedoči kalifornijska pivara Sandverk Bruing, koja u svojoj 25-godišnjoj istoriji nikada nije pakovala svoje proizvode u konzerve, sve do 2014. godine.
Takođe, prednost limenki je u tome što se aluminijum brže reciklira od stakla, moguće je dizajnirati različite oblike limenki, kao i aplikacija na njima, koje su marketinški daleko bolje od jednostavnih etiketa koje se lijepe preko staklenih ili plastičnih flaša. B92
