NJUJORK, Bolje je reći istinu nego zavaravati zaposlene. Svaka ‘muljaža’ ionako se vrlo brzo otkrije.
Sama priroda odnosa ‘šef – zaposleni’ takva je da traži određenu dozu diskrecije.
Ipak, postoji fina granica između diskrecije i nedostatka poštovanja ili, kako bi neki rekli, ‘vrijeđanja inteligencije’. Jednom kada se ta granica pređe dolazi do ogromnog nezadovoljstva poslom, loše radne atmosfere i tenzija koje je mnogo teže smiriti nego što je bilo govoriti istinu.
Loši šefovi izgovaraju sljedeće:
“Dajem vam konkurentnu platu”
Osim ako zaposleni nisu izrazito glupi, vjerovatno su već provjerili kako se kreće plata za njihovo radno mjesto. Uz Internet, danas je takvu informaciju nemoguće držati u tajnosti.
“Mi smo velika srećna porodica”
Ovo može biti istina jedino ako 1) vi lično dolazite iz srećne porodice, 2) svi drugi dolaze iz jednako srećnih porodica. Šanse za tako nešto su, naravno, vrlo male.
“Nema istine u tim glasinama”
Kada želite da motivišete ljude da naporno rade iako su velike šanse da im slijede otkazi, onoga trenutka kada poreknete glasinu većina ljudi ionako će već raditi na dotjerivanju svojih biografija.
“Zaposleni su naše najveće bogatstvo”
Većina zaposlenih dovoljno je bistra da zna kako kompanija mnogo stvari smatra vrednijima od svojih zaposlenih.
“Tvoje učešće je u potpunosti na dobrovoljnoj bazi”
Još jednom, to je dobro reći ako je istina, ali u većini slučajeva (budimo potpuno iskreni) to je neka vrsta prećutne dužnosti gdje odbijanje zadatka ipak ostavlja neke posljedice, prenose agencije.
