Pero Dugić: Vratili smo se na tržište EU

BANJALUKA, Jedan od najuspješnijih projekata privatizacije u BiH, prema svim pokazateljima, je Rafinerija ulja u Modriči, koja je u sklopu naftne industrije RS prodata ruskoj kompaniji “Zarubežnjeft”. Pero Dugić, generalni direktor Rafinerije ulja u Modriči, kaže da je potvrda tih činjenica obnova proizvodnje na linijama koje decenijama nisu radile i proizvodnja ulja koja proizvodi samo nekoliko rafinerija u Evropi.

 Šta se u Rafineriji u Modriči dešavalo od dolaska novog vlasnika?

DUGIĆ: U Rafineriji ulja je započeo remont postrojenja za proizvodnju hirokrekovanih baznih ulja te energetskih postrojenja.
Ti poslovi su započeli radovima na utvrđivanjima stanja opreme, a s obzirom da postrojenja nisu radila 10 godina dosta opreme je bilo oštećeno.

 Šta je konkretno urađeno i koliko je novca uloženo?

DUGIĆ: Bilo je neophodno dosta toga obnoviti i sanirati. Za to je potrošeno oko šest miliona maraka. Ilustracije radi, reći ću da je zamijenjeno oko 22 kilometra cijevi, a 5.000 kvadrata površina je zaštićeno od korozije i izolovano.

Šta za Rafineriju ulja znači obnova proizvodnje u Rafineriji u Brodu?

DUGIĆ: Pokretanje postrojenja za hidrokrekovanje u Rafineriji Brod, osim što omogućuju proizvodnju visokokvalitetnog dizel goriva koje ispunjava zahtjeve evro četiri čak i manju količinu evro pet standarda, obezbjeđuje i uljnu bazu za proizvodnju hidrokrekovanih ulja u Rafineriji Modriča. To znači da pored hidrokrekovanih baznih ulja i parafina mi možemo da proizvodimo transformatorska i turbinska ulja.

 U čemu je značaj proizvodnje hidrokrekovanih ulja?

DUGIĆ: Hidrokrekovana bazna ulja su nezamjenljiva u formulacijama savremenih motornih ulja, odnosno motornih ulja koja ispunjavaju današnje zahtjeve motora, kako komercijalnih vozila kamiona, autobusa tako i putničkih vozila.
Da bi jedan proizvođač maziva koji želi formulisati motorno ulje, koje ispunjava zahtjeve najnovijih vozila koja se proizvode, ne može to učiniti bez hidrokrekovanih baznih ulja. Ona su daleko kvalitetnija u pogledu određenih fizičko-hemijskih karakteristika.

 Koliki je obim proizvodnje Rafinerije Modriča?

DUGIĆ: Našu proizvodnju moramo posmatrati tehnološki kao dvije cjeline, jedna cjelina je maziva i funkcionalnih tečnosti i koja u kontinuitetu radi i na njoj se proizvodi između 11.000 i 13.000 tona.
Proizvodnja na liniji za bazna ulja tek kreće.
Planirana je u ovoj godini prerada 52.000 tona bazne uljne sirovine u Rafineriji u Brodu iz čega ćemo dobiti definisanu strukturu baznih ulja, parafina, transformatorskog ulja, ulja za prenos toplote, turbinskog ulja itd.

 Za koja tržišta će se proizvoditi ti proizvodi?

DUGIĆ: Te proizvode ćemo dobrim dijelom plasirati na ostala tržišta EU. Planiramo povratak u zemlje EU, gdje smo bili prisutni i prije. Mi smo ranije na tržište Austrije, Njemačke, Italije, Holandije i Francuske plasirali 50 odsto proizvodnje.

 Koliko bh. tržišta danas pokriva Rafinerija u Modriči?

DUGIĆ: Mi moramo bh. tržište posmatrati kako je podjela i po entitetima, jer u RS držimo oko 60 odsto tržišnog učešća, a u Federaciji je negdje do 15 odsto. Cilj nam je i da u Federaciji dostignemo barem 30 do 40 odsto što smatramo da je sasvim realno zato što smo domaći proizvođač. Pored tržišta BiH, prisutni smo i na tržištima zemalja bivše Jugoslavije. Naglasio bih posebno Sloveniju koja je sada u EU i mogu reći da imamo dobar plasman na tom tržištu.

 Da li ste prisutni u velikim sistemima u FBiH?

DUGIĆ: Mi smo prisutni u nekoliko velikih sistema poput Termoelektrana Kakanj, Rudnicima mrkog uglja Banovići, Rudniku Gračanica, Rudniku Đurđevik, Kreka. Svi ti sistemi nabavljaju proizvode našeg proizvodnog sistema putem tendera. Negdje smo dominantni kao što su Banovići, a negdje smo prisutni u manjem obimu. Sad smo prisutni u Sarajevskom gradskom prevozu.

 Da li će rast proizvodnje otvoriti i nova radna mjesta?

DUGIĆ: Mi smo nedavno, prije dva-tri mjeseca, primili oko 25 radnika, a ovih dana smo primili još toliko.
Spajanje Broda i Modriče

 Koliko je složen i komplikovan transport sirovina između Broda i Modriče?

DUGIĆ: Do rata se transport između Broda i Modriče vršio vozom, ali sada pošto to više nije izvodljivo, postojala je ideja da se gradi pruga Brod – Modriča.

Analize su pokazale da je to skup projekat tako da su razmatrana i alternativna rješenja. Jedno od njih je i da se izgradi produktovod sa tri cijevi između Broda i Modriče što bi bila jeftinija varijanta.
Treća mogućnost je da se obnovi željeznički most preko Save između dva Broda što bi bila i najjeftinija varijanta.
Razmatrana je i mogućnost da se sirovina baržama iz Broda prebacuje do Šamca, a odatle vozom do Modriče.  Nezavisne novine