SARAJEVO, Pad realnih i nominalnih plaća može ubrzati smanjivanje potrošnje i time dalje usporiti ekonomski oporavak zemalja zapadnog Balkana, navedeno je u publikaciji ILO-a Međunarodne organizacije rada (specijalizirana UN-ova agencija).
Ovo je danas izneseno na regionalnoj konferenciji koja se već drugi dan održava u Sarajevu o temi “Uticaj finansijske i ekonomske krize na utvrđivanje plata i strateški odgovori”.
Na konferenciji učestvuju predstavnici vlada, sindikata i organizacija poslodavaca iz Albanije, BiH, Crne Gore, Kosova, Makedonije i Srbije, kao i predstavnici međunarodnih organizacija gdje sve tri kategorije imaju jednaka prava.
Cilj konferencije je iznošenje podataka istraživanja o uticaju ekonomske krize na sistem određivanja plata, a na osnovu istraživanja koja su izvršena u ovim zemljama.
Učesnicima iz regiona danas su prezentovani podaci do kojih se došlo istraživanjem u zemljama zapadnog Balkana.
U izvještaju je navedeno da se u nekim zemljama, poput Bosne i Hercegovine i Srbije, izvještava ne samo o padu realnih plata nego i o obnavljanju prakse neisplaćivanja i dugovanja plata.
Kriza će takođe povećati zavisnost od neformalnih novčanih isplata ili “plata u kovertama” i time nedovoljnih uplata doprinosa za socijalnu sigurnost, te nastaviti da potkopava već niske nivoe penzija, podvučeno je u istraživanju.
Svi ovi trendovi će doprinijeti ograničavanju nivoa potrošnje. Već postoje znaci opadanja domaće potražnje u mnogim zemljama zapadnog Balkana. U Srbiji na primjer, ukupna potražnja je u 2008.-09. opala u dvocifrenom procentu.
Globalni pakt o zapošljavanju ILO-a, u koji su ušli G20 i druge zemlje kao dio hitne reakcije na krizu upozorava na opasnost deflatorne spirale plata i cijena i upućuje na socijalni dijalog, kolektivno pregovaranje i najniže plate kao istrument protiv deflacije.
Pakt opisuje najniže plate kao “važan instrument politika za socijalnu zaštitu” koji može doprinijeti smanjivanju siromaštva i nejednakosti, povećati potražnju i doprinijeti ekonomskoj stabilnosti.
Kada se radi o najnižim platama, zemlje zapadnog Balkana su se kretale u dva suprotna pravca: neke zemlje poput Srbije su odlučile da podignu svoje najniže plate u stvarnim okvirima, dok su ih ostali zamrznuli.
Kriza je nadalje pokazala brojne strukturne slabosti sistema i politika određivanja plata u većini zemalja zapadnog Balkana.
Neki državni izvještaji (naprimjer Albanija) pokazuju da su još i prije krize, male plate bile vezane za ekonomski rezultat. To je sredinom 1990-ih rezultiralo generalnim opadanjem udjela plata.
Vezivanjem plata za produktivnost bi se omogućio rast čim dođe do ekonomskog oporavka, u periodu ekonomske recesije bi doprinijelo fleksibilnosti plata, a time takođe i održavanju zaposlenosti. Na nivou preduzeća, vezivanje dijela plata za rezutate može predstavljati važan instrument za stimulisanje produktivnosti.
ILO studija je naglasila ozbiljan paradoks. Iako su plate glavna tema kolektivnog pregovaranja, podaci o platama su nepotpuni i neprecizni. Podjednako nedostaju službene procjene egzistencijalnog minimuma ili granice siromaštva, a to naročito u BiH.
Neophodan uslov za efektivne politike plaća je da vlada i socijalni partneri imaju jednak pristup relevantnim informacijama i podacima, te raspolažu instrumentima i kapacitetom kako bi u cjelosti shvatili implikacije strateških odluka koje se odnose na plate a u vezi su s produktivnošću, inflacijom i zaposlenošću.
Generalno, većina radnika u sektorima s niskim platama nisu obuhvaćeni kolektivnim pregovaranjem. Efektivnost socijalnog dijaloga bi stoga trebalo poboljšati kako bi se ograničili efekti krize na osobe koje zarađuju manje plate. Tripartitne diskusije mogu pomoći u pronalaženju usaglašenih rješenja, radi rješavanja izvora ekonomske i socijalne krize.
ILO studija zaključuje da bi se o primanjima i politici plaća trebalo razgovarati na državnom nivou zajedno s drugim važnim pitanjima, kao što su porezne i penzione reforme.