BEOGRAD, Ne znam koja opcija za prodaju mi manje odgovara – jada se, ovih dana, Marko Stojković, povrtar iz Čelareva, koji obrađuje osam hektara.
Počeo je da „siječe“ kupus, a priprema se za vađenje krompira i luka. Na papriku, koju je gajio na jednom hektaru, kako kaže, već bi i zaboravio, samo da mu je – plaćena.
Papriku je, naime, prodao velikom marketu, koji robu plaća sa „zadrškom“ većom od 100 dana. Sada se dvoumi da li da isto tako uradi i sa kupusom. Može da ga proda marketu za bolju cijenu, ali će morati da čeka na svoj novac. Druga opcija je da ga proda nakupcu, dobije pare odmah i suoči se sa mogućnošću da izgubi i 50 odsto vrijednosti do koje roba dođe na pijaci.
Stojković, inače, dijeli iste brige sa gotovo svim proizvođačima voća i povrća. Sistem je, kako kažu stručnjaci, tako „podešen“ da mali proizvođač izbora jednostavno nema. Od visoke cijene, koju potrošači za njihove proizvode plate u nekom od marketa ili na pijaci, kada se trguje na malo, oni dobijaju veoma mali udio, a često ih dugi rokovi isplate dodatno ugrožavaju.
– Poznato je da povrtari i voćari, ako ne izvoze, imaju dva „kanala“ za plasman proizvoda – navodi Ratko Vukićević, predsjednik Udruženja „Plodovi Srbije“. – Kada mali proizvođač doveze nekoliko tona svoje robe na kvantašku pijacu, tu ga dočekuju nakupci, koji su nemilosrdni kada je diktiranje cijene u pitanju. Oni, zna se, plaćaju kešom, bez ikakvih računa ili fiskalnih kasa, ali, cijena je, u najboljem slučaju za 20 odsto niža od maloprodajne. Ima i gorih slučajeva, kada se plaća samo polovina realne cijene.
Ni prodaja velikim lancima supermarketa, dodaje Vukićević, nije mnogo bolje rješenje. Ovi lanci, uz rijetke izuzetke, objašnjava Vukićević, odobravaju odloženo plaćanje i na više od 200 dana, a mali proizvođači nisu u situaciji da o tome pregovaraju, pošto roba koju nude nije upakovana, „dotjerana“ a imaju i male količine na raspolaganju.
– Naravno da megamarketi „kredit“ koji daju potrošačima ne finansiraju svojim sredstvima – precizira Vukićević. – Naplata ide na teret proizvođača. Naravno, dalo bi se govoriti i o tome kako se „ulazi“ u lance supermarketa, i o slučajevima korupcije, pa i kriminala, kod onih koji robu primaju.
Rješenje ovog problema, kako navodi Vukićević, mora se tražiti u promjeni sistema, odnosno u udruživanju malih poljoprivrednika u kooperative ili zadruge, koje će, kao što je to slučaj u većini zemalja zapadne Evrope, prikupiti veće količine voća ili povrća, upakovati ga i plasirati kao ravnopravan pregovarač na tržištu.
Računica
Ako čekam nakupca, uštedjeću na gorivu, ali ću za kupus teško dobiti od 20, pa do najviše 25 dinara po kilogramu – objašnjava Stojković. – Kad se odlučim za kvantaš, mogu da dobijem dva ili tri dinara više. Naravno, i tamo ga prodajem nakupcu. On ga uskladišti i kasnije prodaje po 35 ili 40 dinara. Na pijaci ljudima traže i 60 dinara. Novosti