PARIZ, Veliki građanski nemiri koji sada potresaju Egipat, Tursku i Braziliju mogli bi da budu veoma korisni za budući ekonomski razvoj tih zemalja, tvrdi bivši analitičar Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) Helmut Rajzen.
On objašnjava da će takvi protesti natjerati vlade zemalja u kojima se nemiri dešavaju da pristupe ubrzanoj ekonomskoj modernizaciji i tako omoguće ekspanzivan privredni razvoj svojih država.
Rajzen priznaje da trenutno neredi i revolucionarno vrenje u pomenutim, kao i još nekim zemljama u razvoju slabe i destabilizuju te države, ali ne sumnja da će, dugoročnije gledano, omogućiti bržu demokratizaciju i, što je vrlo važno, veći privredni rast.
Analize OECD -a, koji u članstvu ima 33 industrijske najrazvijenije zemlje svijeta, pokazuju da je za proteklih deset godina centar svjetske privrede počeo naglo da se premješta u brzo rastuće ekonomije, poput Kine, Indije i drugih.
Visok privredni rast u Kini i Indiji doprinio je da se broj pripadnika takozvane srednje klase u tim zemljama u kojima živi bezmalo dvije i po milijarde ljudi, ili približno trećina svih žitelja Zemlje, značajno uveća.
U analizi se takođe navodi da je više od pola milijardi ljudi u Kini i Indiji uspjelo da tokom analiziranog perioda “preskoči” prag bijede i zarađuje, u prosjeku, više od dva dolara dnevno.
Procjena eksperata OECD je da će do 2030. godine 70 odsto potrošnje srednje klase na planetarnom nivou, u vrijednosti oko 56 biliona dolara godišnje, obuhvatiti potoršači iz zemalja sa ubraznim privrednim rastom.
Uprkos toj, optimističkoj, prognozi mladi ljudi u zemljama sa brzim ekonomskim rastom sada imaju puno razloga za nezadovoljstvo, jer se razlika u zaradama između najbolje i najlošije plaćenih poslova, kao i stopa nezaposlenosti među licima mlađe dobi, stalno uvećava.
OECD posebno ukazuje na sve veću imovinsku nejednakost između ljudi koji žive u gradovima i ljudi iz seoskih naselja u zemljama sa brzom privrednom ekspanzijom. Dok su prvi u mogućnosti da pohađaju prestižne škole i postižu sve bolji životni standard, žitelji ruralnih predjela, u Kini, Indiji i više drugih država ne rijetko žive “po zakonima vijekovne prošlosti”, navodi se u analizi OECD-a.
Dodatni problem je što većina tih zemalja nedovoljno ulaže u socijalnu i zdravstvenu zaštitu svojih građana, pa je tokom proteklih nekoliko sedmica u Braziliji izbio velki bunt građana koji traže, između ostalog, da se njihova zemlja zbog velikih troškova odrekne ne samo narednog Svjetskog prvenstva u fudbalu već i ljetne Olimpijade.
Brazil je već potrošio više od tri milijarde dolara na izgradnju ili rekonstrukciju fudbalskih stadiona, a za narednu ljetnu Olimpijadu tek bi trebalo da izdvoji nova, gigantska, sredstva, dok istovremeno desetine miliona ljudi u toj zemlji jedva preživljavaju, jer su lišeni najosnovnijih životnih namirnica i medicinske zaštite.
Kako se ističe u agencijskim izveštajima iz Brazila, demonstracije ogročenih i siromašnih građana u toj latinoameričkoj zemlji proticale su u zanku parole “Stadioni (fudbalski) iz razvijenog svijeta, a bolnice iz najnerazvijenijeg”.
Ukoliko političari u zemljama zahvaćenim krizom ne budu pravovremeno vukli nužne poteze i na proteste budu reagovali pojačanim nasiljem, privredni napredak će biti zaustavljen za određeno vrijeme.
Pravi izlaz iz tekuće situacije je uvećanje socijalnih rashoda, navodi u svojoj analizi Rajzen, uz savjet da, kad je riječ o Brazilu, političari treba da poslušaju građane i otkažu organizaciju prvenstva svijeta u fudbalu i naredne Olimpijade.
Dobra okolnost za Briazil i većinu drugih zemalja zahvećenih protestima što uglavnom nemaju visok nivo državnog duga, što će im omogućiti da u budućnosti troše znatno više novca za podsticanje privredne aktivnosti i zapošljavanja, zaključuje se u analizi OECD. Tanjug
