OSLO, U svijetu se više ne zna šta će biti sutra, a Norvežani znaju da će i za hiljadu godina, u četvrtom milenijumu biti obezbijeđeni.
Bogata nalazišta crnog zlata, nisu natjerala nordijce da se razbaškare i prestanu da razmišljaju dugoročno i strateški.
Čim izađe na površinu prirodno blago iz norveških dubina, pretvara se u fond za penziju koji čuva nenačet cijela država. Niko ih ne može natjerati da u njega dirnu, ma koja vlada da je trenutno na vlasti.
„Danas je fond težak 430 milijardi evra, i stalno raste. Još nije počeo da se koristi za isplatu penzija. O tome da novac dobijen od eksploatacije prirodnog blaga ,treba da uložimo u budućnost, s obzirom da stanovništvo stari, ljudski vijek se produžava, a natalitet se smanjuje, u Norveškoj smo postigli širok i trajni strateški sporazum”, objašnjava ambasador Norveškeu Beogradu Nils Ragnar Kamsvag.
Od kako su prije četrdeset godina prvi bareli nafte i gasa počeli da se vade sa dna mora, Norvežani strahuju od svog bogatstva, ma kako to paradoksalno zvučalo. Miris nafte, znaju to odavno, može da omađija naciju.
„Ne znamo pouzdano koliko ćemo još dugo moći da izvlačimo naftu. Posljednjih godina proizvodnja je počela da opada. Istina, prošle godine smo pronašli jedno veliko nalazište na sjeveru, ali pitanje je koliko brzo ono treba da počne da se eksploatiše. Zbog stabilne političke klime i regulatornih principa, u svijetu vlada ogromno interesovanje za istraživanje i eksploataciju nafte u Norveškoj. Tamo gdje je ovaj proces znatno jeftiniji, postoje mnogo veći rizici druge vrste”, objašnjava Kamsvag.
Mnogi iz Evropske unije pogledavaju u milijarderski norveški fond koji će uskoro dostići sumu od pola triliona evra.
Prema njegovim riječima, samo četiri odsto od naftnog profita može u ovom trenutku da se koristi za domaće svrhe. Sve ostalo se , uz asistenciju svjetskih ekonomskih stručnjaka, ulaže u trgovinu akcijama na tržištima po svijetu i tako se povećava kapital.
Kriza koja trese Evropu, nije još zakucala na norveška vrata ali, kako kaže sagovornik iz ministarstva spoljnih poslova u Oslu, „nijedna zemlja nije ostrvo u globalizovanom svijetu”.
Ipak Norveška i za ovu godinu predviđa rast od oko 2,5 odsto, a nezaposlenost je ostala niska , svega 3 odsto. Jasno je međutim da je potražnja za njenom robom u Evropi znatno manja. Norvežane je teško navesti na „grešne misli”, jednom kada imaju zacrtanu strategiju. Oni su prije drugih evropskih zemalja povećali starosnu granicu za odlazak u penziju na 67 godina.
Morali smo tako da postupimo, kaže Kamsvag, jer ljudski vijek se produžava, natalitet je nizak, budžet ne može da izdrži tolike troškove za penzije.
Oslo se ponaša, komentarišu pojedini listovi u Španiji, Portugalu i Italiji, kao da novca nema niti će ga biti. A kormilari ogromnim finansijskim vozilom.
Čak je , prema vijestima koje dolaze iz Njemačke, i njihov penzioni fond načet, i velika je mogućnost da će ljudi koji ovih godina odlaze sa posla, živjeti u bijedi jer će primati minimalne ili nikakve penzije.
To u nordijskim zemljama neće moći da se dogodi. Politika
