BEOGRAD, Pasulj koji se kuva u domaćinstvima u Srbiji stiže iz najudaljenijih dijelova svijeta, ali ne od srpskog seljaka.
Već duže vrijeme domaćeg pasulja nema ni u radnjama, ni na zelenim pijacama. Prebranac, tako, domaćice u Srbiji mogu da prave od tetovca iz Kirgistana, da spremaju gradištanac iz Argentine i Egipta, ili da se “časte” najskupljim zelenim pasuljem iz Ukrajine.
Najveća količina pasulja na srpsko tržište stiže iz Kirgistana. Čak i ako na deklaraciji u velikm trgovinama piše da je uvezen iz Bugarske, u stvari, potiče sa oranica Kirgistana.
– Srpskog pasulja u ponudi nema već dugo – kaže, za “Novosti”, Dušan Šobot, direktor sektora operacije “Veletržnice Beograd”. – Trenutno se kupcima na veliko nudi gradištanac po cijeni od 190 dinara iz Argentine i Egipta. Po istoj cijeni prodaje se i tetovac iz Kirgistana, dok je argentinski šareni pasulj nešto jeftiniji, i košta 180 dinara. Najskuplji je, na veliko, zeleni koji u Beograd stiže iz Ukrajine. Kilogram je 250 dinara.
Nekada najpoznatiji pasulj iz Tetova, koji je ovdje odomaćen, sada je prava rijetkost na tržištu Srbije. Izuzetno mala količina se uvozi iz Makedonije i veoma ga je teško naći na rafovima trgovine.
– Problem sa nabavkom kvalitetnog pasulja traje dugo – kaže poslovođa privatne trgovinske radnje u Beogradu. – Čak i kada “naletimo” na srpski pasulj, morali bismo da ga platimo po 300 dinara za kilogram, što znači da bi u radnji bio 400 dinara. I makedonski je teško naći, pa smo “osuđeni” na uvoz iz Bugarske. To je, u stvari, pasulj u 90 odsto slučajeva iz Kirgistana. Prije nego što ga kupimo za naše mušterije, provjerimo ga u sopstvenoj kuhinji. Ako se sporo kuva – ne kupujemo ga.
Milioni za uvoz
Dok trgovci tvrde da je nemoguće naći domaći pasulj, statistika kaže da je lani u Srbiji proizvedeno 39.508 tona pasulja. Uvezeno je 12.471 tona, za šta je plaćeno 7,13 miliona evra. Gotovo polovina ovog novca otišla je u – Kirgistan, odakle je pristiglo više od 6.000 tona pasulja. Novosti
