BEOGRAD, Kada u trgovine potrošač ulazi polupraznih džepova interesuje ga prvenstveno cijena, a rok upotrebe je često posljednje na šta obrati pažnju.
S druge strane, trgovci mnogobrojnim akcijskim sniženjima, na kojima su najčešće namirnice kojima je valjanost pri kraju, pokušavaju da “poprave” promet. I iza ovogodišnjih praznika na rafovima su ostale zalihe hrane čiji je datum trajanja – istekao.
U Srbiji je rok trajanja često “tajna”. Ne samo da se datum isteka trajanja preljepljuje raznim naljepnicama, već je na pojedinim proizvodima datum valjanosti samo u razmazanim tragovima, koji ne mogu da se pročitaju. Još veća opasnost prijeti i zbog odluke pojedinih proizvođača da produže rok upotrebe i to duplo.
– Uglavnom kupci se žale da trgovci prelijepe cijene i rok upotrebe na proizvodima – kaže Vera Vida, predsjednica Centra potrošača Srbije CEPS. – Toga ima podjednako i u malim i u velikim trgovinama. Ono što nas posebno zabrinjava je pojava koju smo uočili prošle godine, a to je da su pojedini proizvođači produžili rok važenja nekih svojih proizvoda. Ista marka keksa, na primjer, koji je ranije imao rok važenja šest mjeseci, sada je produžen od strane proizvođača na 12.
Vida dodaje da to zahtjeva jedno obimno i ozbiljno istraživanje kako bi se sa konkretnim rezultatima izašlo u javnost. Kako bi se izbjegle kazne, koje sada uopšte nisu male proizvođači su osmislili odličan način za miran rad. Šta se to tako drastično promijenilo u strukturi tog keksa. Ako jeste moralo je, dodaje Vida, jasno da se naznači.
Prema nekim podacima, kupci u gotovo svakoj trećoj trgovini, nabasaju na bajati proizvod. Najčešće nalete na razne namaze, konzerve, margarine, pivo, supe, kore, čajeve pa i neke suhomesnate proizvode, kojima je i po nedjelju, dvije, pa i mjesec dana već “probijen” rok upotrebe.
– To su mahom proizvodi sa kraćim, ograničenim rokom, koji nisu u predviđenom periodu prodati – kažu u inspekciji. – Ima i onih artikala poput konzervi i nekih pića sa važenjem od godinu i više dana na koje se naprosto zaboravi i ne provjerava se na vrijeme njihov rok trajanja.
Kada potrošač kupi takav proizvod, ima pravo da se vrati i od trgovca zahtjeva novac nazad, ali i da to prijavi inspekcijama.
Istovremeno, trgovci tvrde da o rokovima upotrebe namirnica strogo vode računa. Veliki marketi imaju posebno organizovanu kontrolu proizvoda. Zbog velikog broja artikala, međutim, češće se dešava da određenu robu kojoj je istekao rok greškom stave u promet.
– Kod robe kojoj je istekao rok upotrebe, u ugovoru je detaljno precizirano da se ta roba vraća dobavljaču – kažu u trgovinskim lancima.
Kako se snalaze
U svom iskustvu inspektori su nailazili na raznu domišljatost prodavaca. Pojedini prodavci su robu, koja je djelimično ustajala, poput nekih kobasica i slanine, operu, premažu uljem i začinskom paprikom, pa izlože u vitrinama kao svežu. Ili da upakovane konditore pred istekom raspakuju i prodaju na mjeru. Dešava se i da takvu robu iznose u manjim količinama tokom popodneva kada se ne očekuje “posjeta” inspektora.
Oštre kazne
Za prodaju pokvarene hrane i nepoštovanje propisa, Zakon o bezbjednosti hrane predviđa kazne od 200.000 do tri miliona dinara . A, kolika će kazna biti izrečena za one čija je roba povučena sa tržišta, kažu u inspekciji, zavisi od odluke suda. U potrošačkim organizacijama ističu da trgovci retko plate milionske kazne i da je zbog toga promet neispravne robe još uvijek prisutan. Novosti