SARAJEVO – Nesposobne i neefikasne institucije vladajuće strukture u Bosni i Hercegovini nam nude najprimitivniji politički populizam i skretanje pažnje sa stvarnih problema poput pandemije, korupcije i ekonomske krize, što sve skupa kumulativno vodi ka daljem urušavanju ionako nefunkcionalnog sistema, kazao je u intervjuu za CAPITAL ekonomski analitičar Igor Gavran.
Gavran između ostalog govori i temama koje nisu dovoljno zastupljene u domaćoj javnosti, poput izazova koje pred bankarski sistem postavljaju kriptovalute, o političkom i ekonomskom uticaju Kine i Rusije u BiH, kao i o mogućnosti BiH da zapadne u recesiju.
“Najveća opasnost i rizik da u nekom daljem narednom periodu naša ekonomije ponovno padne u fazu stagnacije i potom recesije leži u domaćim nepovoljnim uslovima poslovanja koji usporavaju ekonomski oporavak, otežavaju dalji rast i razvoj i neminovno ograničavaju potencijale koje imamo”, istakao je Gavran za CAPITAL.
CAPITAL: Mnoge finansijske institucije u BiH u posljednje vrijeme naglašavaju kako bi kriptovalute mogle biti veliki izazov za bankarski sektor u BiH. Šta mislite o tome? U kojem smislu bi kriptovalute mogle biti izazov za bankarski sektor i kompletan finansijski sistem?
GAVRAN: Mislim da su kriptovalute veliki izazov za bankarski sektor na globalnom nivou jer mnogi u njima vide atraktivniju alternativu za plasman novca, ulaganje i poslovne transakcije od tradicionalnih bankarskih tokova. Rastom značaja i uloge kriptovaluta paralelno slabi i dominacija banaka i njihova uloga koju tradicionalno imaju. Naravno, postoje i rizici koji prevazilaze sam bankarski sektor, a prije svega atraktivnost kriptovaluta za organizovani kriminal, terorizam i uopšteno ilegalne transakcije kao sigurnosni izazov, te ogroman rizik za neinformisane narodne mase obmanute iluzijom lake i brže zarade koje rizikuju nekada i životnu ušteđevinu ili se zadužuju da kupe kriptovalute i potom izgube sav novac u raznim prevarama ili jednostavno vrijednost ovih valuta drastično padne preko moći, kao socijalni rizik.
Mislim da će za banke dugoročno još veći izazov od kriptovaluta poput bitkoina biti zvanične nacionalne valute u elektronskom obliku poput e-Yuana, e-Rublje, a vjerovatno uskoro i e-Eura i drugih valuta. Jer za razliku od izrazito rizičnih i volatilnih internacionalnih kriptovaluta za čiju vrijednost realno nema nikakve jasne podloge ove valute će imati puno realniju vrijednost, a neće im biti potrebne tradicionalne banke.
Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, uloga kriptovaluta je na našem tržištu još uvijek beznačajna i ovaj izazov tek predstoji. Pored ranije opisanih globalnih rizika koji važe i za Bosnu i Hercegovinu, dodatni je odsustvo bilo kakve regulacije ove oblasti i hronična sporost naših institucija u prilagođavanju regulative našim potrebama u svim oblastima pa tako i ovoj. Naime, nerealno je očekivati da vlasti koje na primjer problem apsurdnog poskupljenja struje koje prijeti praktično uništenju značajnog dijela ekonomije pasivno posmatraju mjesecima i onda tek 30. decembra naveče djelomično i improvizovano “rješavaju” , uopšte razmišljaju o tako sofisticiranim pitanjima poput kriptovaluta, a kamoli da pripremaju adekvatnu regulativu.
CAPITAL: Koji su pored kriptovaluta još neki od izazova sa kojima bi se bankarski sektor mogao suočiti u narednom periodu?
GAVRAN: Usporavanje ekonomske aktivnosti, pogoršanje uslova poslovanja privrede i nemogućnost većeg broja dužnika da izmiruju svoje obaveze mogli bi direktno narušiti bankarski sistem, a dalja politička i ukupna društvena nestabilnost posredno ali takođe negativno bi djelovali na ulaganja i nove projekte a time i na tražnju za novim kreditima. Mislim da su ovi rizici puno veći potencijalni izazov za bankarski sektor u Bosni i Hercegovini od dugoročnih globalnih izazova poput kriptovaluta.
CAPITAL: Da li bi BiH mogla zahvatiti recesija u narednom periodu zbog pandemije, inflacije i svih proteklih dešavanja?
GAVRAN: BiH je već bila u “slobodnom padu” u recesiju tokom prve faze pandemije kada je ekonomija praktično zaustavljena, slično kao i većina drugih ekonomija u istom periodu. Međutim, aktuelna kretanja uključujući i inflaciju odražavaju fazu oporavka i ubrzanja ekonomske aktivnosti te nema trenutnih naznaka recesijskih kretanja niti se može očekivati recesija u neposrednoj budućnosti.
Najveća opasnost i rizik da u nekom daljem narednom periodu naša ekonomije ponovno padne u fazu stagnacije i potom recesije leži u domaćim nepovoljnim uslovima poslovanja koji usporavaju ekonomski oporavak, otežavaju dalji rast i razvoj i neminovno ograničavaju potencijale koje imamo. Politička i ukupna društvena nestabilnost i odsustvo ekonomskih reformi odvraćaju potencijalne ulagače i vode nas iz krize u krizu, što puno više i dugoročnije šteti našoj ekonomiji od pandemije, inflacije ili bilo koje druge relativno kratkotrajne pojave izazvane vanjskim faktorima.
CAPITAL: Zašto niko u BiH, ali i međunarodni predstavnici, unaprijed odbacuju da razgovaraju barem o nekom dugoročnom planu napuštanja Valutnog odbora? Da li je još uvijek opravdana cijena koju plaća izvoznička privreda u BiH zbog fiksiranog kursa KM?
GAVRAN: Mislim da je ova cijena i dalje opravdana jer bi destabilizacija postojećeg sistema izložila i privredu i građane mnogo većem riziku i gotovo izvjesno velikim gubicima. Naime, pametno i efikasno vođena nezavisna monetarna politika je u teoriji i praksi uređenih država svakako bolji model od valutnog odbora, ali u Bosni i Hercegovini s njenim korumpiranim i nesposobnim vlastima na svim nivoima i neefikasnim institucijama bilo bi potpuno suludo očekivati takvo vođenje monetarne politike. Nije slučajno da je u kontinuitetu najstabilniji i najbolje ocjenjeni dio ekonomije u Bosni i Hercegovini upravo ovaj monetarni kojim domaće vlasti ne mogu upravljati odnosno ne mogu ga uništiti kao što uništavaju sve ostalo. Zbog toga, dok nemamo vlast i sistem kojima bi bilo razumno povjeriti upravljanje monetarnom politikom valutni je odbor najbolje rješenje i ne treba ga narušavati.
CAPITAL: Kolika je stvarna opasnost od ekonomskog i političkog uticaja Kine i Rusije u ovom regionu, na što odavno alarmiraju iz Brisela? Da li je Brisel sam kriv za takvu politiku jer su predugo ignorisali Zapadni Balkan i tako ga prepustili drugim svjetskim igračima?
GAVRAN: Mislim da je naša najveća opasnost da ostanemo neprivlačni ulagačima koji mogu donijeti kapital i nove tehnologije, zaposliti naše građane i kreirati novu vrijednost u Bosni i Hercegovini, bez obzira iz kojih država oni bili. Neću komentarisati politički aspekt (iako kao građanin ne vidim nikakvu “opasnost” ni u tom pogledu, pogotovo ne od Kine), ali ekonomski svakako mogu.
Paranoična upozorenja na neku imaginarnu opasnost koja prijeti Bosni i Hercegovini od ekonomskog uticaja Rusije i Kine su kombinacija iracionalne hladnoratovske retorike kojom se pravda širenje vlastitog uticaja i jednostavne ekonomske konkurencije. Mislim da Bosna i Hercegovina mora učiniti sve da privuče dobronamjerne ulagače iz cijelog svijeta i da ne smije diskriminisati bilo koga. A veća ulaganja i ekonomski angažman iz drugih zemalja ne samo da neće odvratiti od saradnje EU, SAD i druge koji na ovu “opasnost” upozoravaju nego će naprotiv stvoriti pozitivan pritisak na njih da se više angažuju i ponude bolje i više nego što sada nude i sami ulažu više. Ako smo potpuno ovisni o jednom tržištu i jednom području kao što najvećim dijelom sada jesmo o EU, jako smo slabi i ranjivi na svaku krizu u tom području i na svaki uticaj s te strane. Ako proširimo krug partnera i tržišta s kojima poslujemo, jačamo otpornost naše ekonomije i umanjujemo rizik destabilizacije.
Privlačenje ulaganja i jačanje ekonomske saradnje sa Rusijom i Kinom su velika prilika za Bosnu i Hercegovinu a nikako opasnost.
CAPITAL: Kojim redoslijedom bi rješavali ove probleme ili izdvojili kao najveći prioritet za domaću ekonomiju: Pravna nesigurnost, slabe institucije, neusklađen poreski sistem, loš Zakon o javnim nabavkama, odbijanje uvođenja više stopa PDV-a, politički populizam…?
GAVRAN: Mislim da su slabe institucije na svim nivoima ključni problem, jer ne možemo očekivati efikasan rad i rješavanje svih ostalih navedenih problema (pravna nesigurnost, neusklađen poreski sistem, mnogi loši zakoni uključujući i onaj o javnim nabavkama i drugo) od nesposobnih i nestručnih stranačkih poslušnika zaposlenih isključivo prema kriterijumu podobnosti i potpuno ovisnih o volji i interesu onih koji su ih zaposlili umjesto građana i države. Uz ovakve nesposobne i neefikasne institucije vladajuće strukture nam nude najprimitivniji politički populizam i skretanje pažnje sa stvarnih problema poput pandemije, korupcije i ekonomske krize, što sve skupa kumulativno vodi ka daljem urušavanju ionako nefunkcionalnog sistema, odvraćanju potencijalnih stranih ulagača i iseljavanju stanovništva.
CAPITAL: Bojana Ninković
