TUZLA – Ukoliko najavljeni rast cijena električne energije od 100, 200 ili 300 odsto bude ostvaren, to bi značilo gašenje otprilike nekih deset do 15 odsto kompanija u Bosni i Hercegovini, jer jednostavno ne bi bile konkurentne na tržištu i ne bi imale profitni motiv, istakao je u intervjuu za CAPITAL ekonomski analitičar Admir Čavalić komentarišući najave poskupljenja energenata u BiH.
Čavalić, između ostalog, govori i o uticaju političke situacije u zemlji na poslovni ambijent i na privlačenje stranih investitora, kao i na pad kreditnog rejtinga BiH.
„Moguće je da će do pada kreditnog rejtinga doći u 2022. godini. To nije isključivo razumijevajući da je to izborna godina i moja procjena je da će vjerovatno od proljeća ili najkasnije od ljeta još krenuti zaoštravanje političkih odnosa, potpune blokade na svim nivoima vlasti, kao i maksimizacija političkog konflikta što može dovesti do niže ocjene kreditnog rejtinga“, istakao je Čavalić za CAPITAL.
CAPITAL: Godinu koja je već na izmaku obilježila je borba sa posljedicama pandemije. Šta su nadležni u BiH uradili dobro, a šta je moglo bolje?
ČAVALIĆ: Dobra stvar je, paradoksalno, nedjelovanje. To konkretno znači, da za razliku od nekih drugih zemalja koje su možda i pretjerale sa „lockdownom“ i slično, a to nije donijelo rezultate u kontekstu broja zaraženih i broja umrlih, BiH zbog kompleksnog decentralizovanog uređenja zemlje nije uspjela da nametne takve mjere. Mislim da se to iz perspektive 2021. godine očitovalo kao dobra stvar u kontekstu ekonomije, a zdravstveno se pokazalo da se ne zna da li to uopšte daje rezultate izuzev ekstremnih primjera poput Novog Zelanda i Australije koji imaju poptuni „lockdown“. Dobre stvari su se odnosile i na određene mjere po pitanju privremenih olakšica u vidu plaćanja određenih poreza na entitetskom nivou ili po pitanju izmirenja renti na nivou jedinica lokalne samouprave. Loša je činjenica što zbog decentralizovanog uređenja nismo mogli sistemski djelovati u smislu „lockdowna“, ali nije bilo ni strateške orijentacije po pitanju ekonomskih mjera. Svi grant programi, podsticaji, korona paketi, sve se to donosilo bez bilo kakvog strateškog usmjerenja i plana. Niti se znalo šta se želi postići, niti koji su to indikatori i efekti kojima bi se mjerila uspješnost. Propustili smo šansu i da radimo na digitalnoj transformaciji naše privrede. Nismo naučili mnogo od naših grešaka i propustili smo priliku da provedemo bilo kakvu strukturnu ekonomsku reformu što nije dobro.
CAPITAL: Koliko će BiH zapravo biti potrebno vremena da se oporavi od posljedica pandemije?
ČAVALIĆ: Na osnovu ovog tempa rasta od tri odsto – unapređenja performansi po pitanju izvoza, industrijske proizvodnje i slično, mislim da će to biti kraj 2023. godine. Neka procjena glasi da mi gubimo tri godine zbog postojeće krize, ali to je nezahvalno prognozirati budući da se pojavljuju ovi novi sojevi i ne znamo šta će biti u 2022. godini, vrlo je neizvjesno.
CAPITAL: Da li ćemo znati iskoristiti potražnju evropskih kompanija za proizvodima sa bližih tržišta, jer su isporuke iz Kine zbog pandemije usporene i višestruko skuplje?
ČAVALIĆ: Mislim da hoćemo, to čak nije ni budućnost, to se već dešava na terenu. SNS fondacija je objavila tri izvještaja gdje smo zabilježili jasan rast industrijske proizvodnje i jasan i nevjerovatan rast izvoza. Za prvih deset mjeseci ove godine izvoz BiH je prestigao izvoz iz 2019. godine koja je inače bila rekordna godina po pitanju ekonomskih performansi, što znači da su izvoznici u BiH već prepoznali tu paradigmu ekonomskih odnosa i vrlo brzo su se adaptirali i prilagodili u vlastitu ponudu i iskoristili izvozne potencijale, prije svega tržišta zemalja EU. Naš izvoz i jeste EU izvoz, to treba naglasiti, podržati, intenzivirati i mislim da i naredna godina daje optimizam da će se vjerovatno povećati izvozne aktivnosti.
CAPITAL: Neizbježno pitanje je i koliko politička situacija u BiH utiče na poslovni i privredni ambijent, koliko ona zapravo tjera investitore?
ČAVALIĆ: Politička situacija utiče na dva načina. Prvi je indirektni u smislu da kreiranje političkih konflikata i tenzija narušava imidž BiH kao zemlje za investicije što znači da se indirektno tjeraju investitori i smanjuju se naši investicioni kapaciteti, naglašavaju se politički, pravni i ekonomski rizici unutar BiH što nije dobro i to se indirektno reflektuje na direktne strane investicije. Ako se uporedimo sa zemljama regiona, vidjećemo da značajno zaostajemo. Srbija je šampion po pitanju privlačenja direktnih stranih investicija, a s druge strane BiH zaostaje, obično zauzima predzadnje mjesto. To je evidentno unazad desetak godina. Direktni uticaji političke situacije se odnose na konkretne blokade. Imate, na primjer, blokadu državnog nivoa što dovodi do toga da nismo funkcionalni kako budžetski, tako i generalno. To znači da BiH ne može da odgovori na zahtjeve određenih investitora ili na određene potrebe ekonomije ili, sa druge strane, možete imati opstrukcije na lokalnom nivou vlasti, kantonalnom, entitetskom ili slično. Brojni privrednici su prijavljivali te slučajeve i navodili to kao razloge zašto odustaju od investiranja. Dakle indirektno u smislu imidža i percepcija, a direktno u smislu blokada.
CAPITAL: Da li zbog političke situacije možemo očekivati pad kreditnog rejtinga BiH?
ČAVALIĆ: Moguće da to možemo očekivati u 2022. godini. To nije isključivo razumijevajući da je to izborna godina i moja procjena je da će vjerovatno od proljeća ili najkasnije od ljeta krenuti zaoštravanje političkih odnosa, potpuna blokada na svim nivoima vlasti, maksimizacija političkog konflikta, a sve zbog kreiranja pretpostavki za jednu dobru izbornu kampanju i za održavanje izbora i eventualno pobjedu određenih političkih opcija. Nakon izbora će vjerovatno doći, ako uzmemo u obzir istorijsku analizu naše politike, do stabilizacije situacije, ali zapadamo tu u zamku da dobijemo nižu ocjenu kreditnog rejtinga. Ne vjerujem da će biti neki drastičan pad, ali jeste realna opcija i realan rizik.
CAPITAL: Posljednji u nizu događaja u BiH su poskupljenja i najave poskupljenja energenata u Republici Srpskoj i Federaciji BiH. Kako će se, po Vašem mišljenju, domaće firme izboriti u vrijeme energetske krize? Koliko će to uticati na konkurentnost domaće proizvodnje i proizvoda koje izvozimo?
ČAVALIĆ: Imaće značajan uticaj na konkurentnost, posebno za kompanije koje imaju značajnu zavisnost o određenim energentima, na primjer o električnoj energiji. Ovo što se desilo u FBiH sa prijedlogom novih ugovora je bilo na granici incidenta. Ako bi se zaista realizovao rast cijene električne energije od 100, 200 ili 300 odsto kao što se spominjalo, to bi automatski značilo gašenje značajnog broja domaćih kompanija, otprilike nekih deset do 15 odsto njih bi se privremeno ili trajno ugasilo, jednostavno ne bi bili konkurentni na tržištu, čak bi nestao taj profitni motiv, a ako nema mogućnost za neki profit, onda kompanija nema razloga za postojanje. Mislim da će zbog toga doći do racionalnijeg rasta cijena električne energije. Kada govorimo o Elektroprivredi BiH, ja očekujem maksimalno do 30 odsto. Idealno bi bilo da to bude do deset odsto, na taj način se minimizira šteta po privredu. 20 odsto je kompromisno rješenje, to hoće privrednici, a do 30 odsto – mislim da je to granica iznad koje se ne smije ići jer sve preko toga nema pretpostavki za konkurentnost.
CAPITAL: Mnogo ste govorili o digitalizaciji privrede. Na kojem je ona nivou u BiH? Svjedoci smo da se brojni poslovi u privredi još uvijek moraju obavljati lično i putem papira. Na koji način to poboljšati i šta bi digitalizacija značila za privrednike?
ČAVALIĆ: Uslov svih uslova je Zakon o elektronskom potpisu, odnosno implementacija tog zakona koji je malo i arhaičan, zastario. To podrazumijeva i politički konsenzus na nivou države, da se odblokiraju mehanizmi tog zakona i da se taj zakon unificira, standardizuje i u potpunosti implementira na nivou BiH. Naravno, entiteti to pokušavaju da urade, ali nema nekog posebnog napretka po tom pitanju. To se treba raditi na nivou BiH i završiti tu priču. Kada se taj Zakon implementira stvoriće se brojne pretpostavke za potpunu digitalnu transformaciju naše privrede, prije svega javne uprave. To bi znatno unaprijedilo finansijski sektor jer banke unutar svoje bijele knjige to navode kao broj jedan reformu. To bi svakako život građana učinilo lakšim, a posebno privrednika u smislu registracije, vođenja biznisa, ispunjavanja obaveza prema državi i uopšteno poslovanja. To bi nas značajno učinilo konkurentnim i mislim da nam tu zemlja uzor treba biti Estonija koja je lider po pitanju tih procesa.
CAPITAL: Bojana Ninković
7 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
što se tiče poskupljenja i pojeftinjenja struje u BiH je tržišna ekonomija. Znači kad poskupljuje u svijetu poskupljuje i kod nas a kad pojeftinjuje isto tako i kod nas pojeftinjuje. Ako svugdje u svijetu poskupljuje struja, poskupiće i finalni proizvod u svijetu a zašto bi naša privreda na teret elektroprivrede mogla ostvarivati ekstra profit. neće naša preduzeća prodavati proizvode po starim cijenama kad čitav svijet se prilagođava novim imputima i određuje novu ptodajnu cijenu proizvoda. Glupo bi bilo da naša preduzeća prodaju po starim nižim cijenama a na štetu elektroprivrede. Odjednom bi naša preduzeća postala najkonkurentnija u svijetu ako drugi moraju plaćati tržišne cijene struje a naši dobiju po starim cijenama koje su i do 80% niže. šta kad bude pojeftinila struja hoće li naša preduzeća plaćati staru cijenu ili će kazati zbog pojeftinjenja struje cijea proizvoda je niža i nitko neće da kupuje od nas po ovim cijenama te se i mi moramo prilagoditi s cijenom a onda i elektroprivreda mora da nam smanji cijenu inače mi moramo kupiti na svjetskim berzama od drugih po nižim cijenama. Treba zaboraviti na manipulacije i ciljati osjećaje. Tko se može izboriti na tržištu po konkurentnim cijenama nek opstane tko uslijed svoje nesposobnosti uvijek mora biti na teret drugih nek se ugasi ili nek plati nekog tko će mu voditi firmu da bude konkurentna. Uredu je da traže iste uslove kao u svijetu ali ne i ekstra preko tog.
Zamislite, vlada je morala podići cijenu struje (iako troškovi proizvodnje ostaju isti) jer bi naša preduzeća postala najkonkurentnija na svijetu?! Vidimo da se najviše bavite ekonomijom na globalnom nivou, gdje mi očigledno igramo značajnu ulogu, ali može li jedna uporedna analiza najavljenog poskupljenja struje privredi (do 240 odsto) i “srazmjernog” povećanja plata u javnom sektoru od 5-7 odsto, odnosno penzija od 3 odsto u Republici Srpskoj?
Trziste struje u BiH NIJE slobodno niti funckinise po trzisnim principima. Takodjer cijene nisu trzisne. Nema nikakvog opravdanog razloga da struja znatno poskupljuje ovdje. Utjecaj struje vani na situaciju ovdje je 0. Jedini razlog zasto cijene rastu su lose upravljanje u elektroprivredama koje su ulupale ogroman novac u nista i sada treba nekako naci zakrpu… i to uz cinjenicu da BiH decenijama izvozi enormne kolicine struje i dobija devize za to. Gdje su se pare istopile, elektrane se prakticno raspadaju?
Po zakonu tržište struje treba da je slobodno i da posluje po tržišnim principima. Ako se zakon ne poštuje to ne znači da se u budućnosti ne treba poštovati. Svi koji krše zakon su odgovorni za nastalu štetu i rizikuju da jednom budu optuženi i sankcionisani za protuzakonito djelovanje. Nije važno što domaći sudovi neće pod pritiskom politike raditi svoj posao i donijeti presude u skladu sa zakonom. postoje međunarodni sudovi koji će presuditi po zakonu i onda će buđeti imati ogromne nepredviđene troškove. najbolje je da se sve radi po zakonu a tko pristane da radi protuzakonito on će snositi sankcije. Sad je šansa elektroprivredi da uslijed ovako povoljne situacije akomulira ogromna sredstva te da sa svojim vlastitim sredstvima realizira nove projekte s kojima će jako povećati proizvodnju struje pa i iz ekološki prihvatljive proizvodnje. Zašto sad termoelektrane ne bi akomulirale ogromna sredstav te ih uložila u odsumporavanje uglja kao i postavljanje posebnih filtera kojima bi potpuno spriječili zagađenje kao i emisiju loših plinova. kad se zarađuje dovoljno para, mnogo šta se može. Vjerovatno će se na zapadu pokrenuti mnoge termoelektrane pošto je sad isplativo proizvoditi struju u njima uz zahtjevne procese spriječavanja onećišćenja životne sredine. Sad će na zapadu početi nova era proizvodnje a zbog našeg lošeg donošenja odluka zbog jadikovki nesposobnih trebalo bi uništiti domaću proizvodnju i da u budućnosti ogroman broj radnika ostane bez posla.
Političari nikakve odluke ne trebaju donositi koje nisu u skladu sa zakonom. naročito ih ne trebaju donositi iz razloga da bi namjestili posebne uslove nekim privatnicima da ostvare ekstra profit na štetu proizvođaća elekrtične energije.Odluke koje donesu u cilju općeg dobra za zaštitu cjelokupnog stanovništva su razumljive. Međutim te odluke trebaju biti po zakonu i država treba da odredi koliko će subvencionirati potrošnje struje svakom građaninu. Ne treba držati cjenu struje nisko za bilo koliku potrošnju, te omogućavati rasipništvo nekima ili da ostvaruju ekstra profit na štetu elektro-privrede-odnosno na štetu buđeta zato što je smanjena uplata elektroprivrede u buđet po osnovu dividende. Te manjak sredstava u buđetu prouzrokuje da nema socijale, adekvatnog lijećenja, normalnijih penzija, dječijeg dodataka i naknada trudnicama i još ogromnog broja normalnih troškova koji se pokrivaju iz buđeta. Znači da bi se udovoljilo da netko ostvari ekstra profit, ogromnom broju građana se uskraćuju njihova prava, obrazovamnje, zdravstvena, socijalna, sigurnosna i sva ostala zaštita. ponovo ponavljam ne biraju građani političare da bi oni namještali ekstra zarade nekim profiterima na štetu buđeta a da zbog tog stanovnici po raznim osnovama trpe i da nemaju normalne usloge koje su im zakonom zagarantovane.
Ne treba vlada ništa učiniti. Regulator koji odobrava promjenu cijena struje treba da da dozvolu da se usklade cijene sa rtžišnim cijenama u svijetu, jer je tako po zakonu. Mi smo u tržišnoj ekonomiji zvanično po zakonu.
Evo hoteli se bune zbog poskupljenja struje. Treba vidjeti da trošak struje u hotelima je nekoliko procenata u osnovu na sve troškove poslovanja. Sad će poskupljenjem struje umjesto da struja učestvuje sa 5% u ukupnim troškovima biti 15% za struju od ukupnih troškova. Ako uzmemo naprimjer da su ukupni mjesečni troškovi bili 100.000KM troškovi za struju su bili 5.000KM.
Sad poskupljenjem struje troškovi za struju bi bili 15.000KM a ostali troškovi bi ostali na 95.000KM što dovodi do povećanja ukupnih troškova sa 100.000KM na 110.000KM, znači povećanje troškova od 10%. Cijenu soba povećaju za 10 do 15% i riješeno sve. Cijene pića hrane i drugih usluga se ne moraju mijenjati pošto je udio struje u njihovim cijenama zanemariv. Međutim doći će do usklađivanja plata i ostalih troškova te je realno u ovakvoj situaciji povećati sve cijene za 20% i dugoročno biti miran.
U situaciji gdje 80% građana Republike Srpske u životu nije boravilo u hotelu, dok ljudi gledaju kako da prežive mjesec, pričati o tržišnoj ekonomiji i “prosperitetu” koji će im donijeti povećanje cijene struje za privredu je u najmanju ruku uvredljivo!