NOVI SAD, S prvim otkosima pšenice u Vojvodini paori su počeli neravnopravnu igru protiv države, mlinara, kao i velikih kompanija iz agrobiznisa oko otkupne cijene teškom mukom proizvedenog hljebnog žita.
Probni “cjenovni baloni” pušteni iz pomenutih “agro-busija” ukazuju da će borba oko pšenice biti krajnje neizvjesna, a da li će završiti u institucijama države ili na ulici pokazaće vrijeme.
Tako su u sam osvit žetve puls paora prvi “opipali” vojvođanski mlinari, koji su im velikodušno ponudili ni manje ni više, nego 15 dinara (ispod 0,15 evra) po jednom kilogramu pšenice!
Istina, mlinari kažu da je to samo akontna cijena, navodeći da bi ona možda, kako vrijeme bude odmicalo, mogla da bude i za koji dinar viša, u šta je teško povjerovati, jer tvrde da su u teškoj besparici.
Veliki srpski agrosistemi, kao što je kompanija “Delta grup”, za sada mudro ćute, čekajući, kako kažu njeni čelni ljudi, da se prvo oglasi država svojom otkupnom cijenom pšenice.
Ni država se baš puno ne miješa kada je riječ o prvoj otkupnoj cijeni pšenice, ali pomalo, i iz raznih izvora, “procuri” da bi ona trebalo da bude oko 17 dinara (oko 0,17 evra), po kilogramu.
“Šuška” se, takođe, da bi državne Robne rezerve od paora trebalo da otkupe oko 200.000 tona ovogodišnje pšenice.
Na situaciju u vezi sa cijenom pšenice dodatno utiče i činjenica da će sa vojvođanskih njiva u prosjeku biti skinuto oko četiri tone hljebnog žita po hektaru, što je dobar rod, a to u srpskim uslovima uvijek znači komplikaciju koja obara njenu cijenu.
Da situacija po paore u Vojvodini bude još teža pobrinulo se svjetsko tržište na kojem zbog dobrog roda pšenice njena cijena neprekidno pada.
Tako, prema podacima novosadske Produktne berze, Rusi svoju pšenicu državama oko Crnog mora dobro prodaju po cijeni od 250 dolara za jednu tonu, što ispada nešto oko 17 dinara po jednom kilogramu.
A, paori?
U nedavnoj izjavi za Srnu Miroslav Kiš, predsjednik Asocijacije poljoprivrednika, kaže da će svaka cijena niža od 23 do 25 dinara (od oko 0,22 do oko 0,24 evra) po jednom kilogramu pšenice biti pogubna za njene proizvođače.
Kiš navodi da su inputi za proizvodnju ovogodišnjeg žita, u vidu goriva, đubriva i ostalih troškova bili veoma visoki, te da cijene poput one od 17 dinara (tad još mlinari nisu obnarodovali svojih 15 dinara po kilogramu) , paore vodi direktno u propast.
Stručnjaci kažu da su izlaz za paore javna skladišta odnosno deponovanje pšenice do boljih dana, odnosno više cijene.
Činjenica je, međutim, da tu savremenu, Evropi uobičajenu igru, u Srbiji mogu igrati samo najkrupniji i prebogati agro-biznis igrači, kojim “ne gori žito pod nogama”, a nikako sitni paori, kojim je i jedan dan predugačak.