BEOGRAD, Mlade u Srbiji ne zanima mnogo kolika će im penzija jednog dana biti, niti sa koliko će godina radnog staža u nju otići.
U Srbiji studenti imaju mnogo „preča posla“ i svoje bitke vode – za manje školarine ili zaštitu prirode, za razliku od vršnjaka u Francuskoj, koji se posljednjih mjeseci aktivno bore zajedno sa milionima građana te zemlje protiv usvajanja zakona kojim se podiže starosna granica za odlazak u penziju.
Predsjednik Studentskog parlamenta Beogradskog univerziteta Jovan Ličina kaže da oni uopšte nisu razmišljali o tome da se priključe sindikatima koji u Srbiji posljednjih mjesec dana pokušavaju da povuku Zakon o PIO iz skupštinske procedure i natjeraju Vladu da usvoji njihove prijedloge.
“Nismo razmišljali da protestujemo protiv tog zakona jer studenti imaju svojih problema kojima bi trebalo da se bave. Mi protestujemo protiv onih stvari koje se nas tiču, poput školarina”, kaže Ličina.
O tome koliko će današnji studenti primati kada dođu do penzije i sa koliko godina će ići u mirovinu, što su teme koje bi trebalo da budu u njihovom interesu, Ličina kaže da „svaka društvena grupa treba da utiče na zakone koji se njih tiču“.
“Kada bi svi protestovali zbog svega to bi značilo da treba da napravimo jedan masovan protest i da oborimo sve zakone”, napominje Ličina.
Da se mladih ovaj zakon ne tiče mnogo potvrđuje i Tanja Azanjac iz Koalicije za mlade. Ona kaže da se o ovom zakonu ne priča mnogo, što dovoljno govori da on mlade „ne tangira dovoljno“.
“Trenutno u našoj organizaciji bavimo se izmjenama i dopunama nekog drugog zakona koji se odnosi na zaštitu prirode. Svi naši kapaciteti su usmjereni ka tome i nema mjesta za neke druge stvari”, kaže Azanjac.
Predsjednica Studentskog saveza Beograda Maja Radovanović kaže da oni nisu učestvovali ni u kakvim protestima povodom zakona, niti da ih je bilo ko pozvao.
“Mi smo razgovarali među nama, ali ništa konkretno. Ovih dana bi trebalo da imamo sjednicu Izvršnog odbora tako da ćemo možda o toj temi razgovarati tada”, napominje Radovanovićeva.
Prema riječima koordinatora Krovne organizacije mladih Srbije koja će biti formirana polovinom decembra Gorana Radosavljevića, današnju generaciju mladih treba pokrenuti na aktivnost jer je godinama tokom devedesetih bila zapuštena i sa njom nijedno državno tijelo nije radilo.
“Tek 2004. počelo se sa radom na državnom nivou i do 2007. donet je veliki broj strategija za mlade. Međutim, tri godine nisu dovoljne da se mladi pokrenu iz učmalosti u kojoj su odrastali. Nije ni čudo što ih sada samo zanima da dobiju posao i što na sve uglavnom čekaju”, kaže Radosavljević. Danas
