BUKUREŠT, Prosječno plaćeni radnik u Rumuniji mora da radi 12 i po dana da bi zaradio onoliko koliko njegov direktor zaradi za samo jedan sat.
A ta nedostižna satnica košta 305 dolara. Rumunskom radniku, koji je na minimalcu, za isti novac treba skorio čitav mjesec rada.
Ovo je računica do koje je došao magazin „Ekonomist“ kombinujući podatke o primanjima u privatnom sektoru, a koje je objavila Federacija evropskih poslodavaca, sa iznosima prosječne cijene radnog sata u evropskim zemljama.
Ubjeljivo najveća razlika u primanjima je u Rumuniji. Slijedi Ukrajina u kojoj prosječni zaposleni radi 11 dana za šefovu satnicu, koja iznosi 187 dolara. Identičan odnos je i u Rusiji, ali je cijena rada veća. Direktorski sat košta 264 dolara.
Prvi čovjek kompanije u Španiji po satu zarađuje 792 dolara. Njegovim zaposlenima, makar onim sa prosječnim platama, treba osam dana da dostignu tu cifru. Radniku u Italiji treba oko deset dana da stvori 957 dolara, koliko svakoga sata sljeduje izvršnom direktoru njegove firme. U Njemačkoj, na primjer, prosječna zarada znači dva i po dana rada da bi se dostigao direktorski ček, koji svakog sata „raste“ za 546 dolara.
Razlika između najplaćenijh ljudi i onih sa prosječnim primanjima je najmanji u nordijskim zemljama. U Norveškoj tako za 472 dolara šefovskog sata, prosječni radnik radi dva dana, a onaj sa minimalcem svega pola dana više. Sličan je odnos i na Islandu i Danskoj. Projekat je takođe otkrio da jedan procenat rasta u cijeni sata rukovodilaca donosi povećanje prodaje za oko 1,1 procentni poen, prenose agencije.
