BEOGRAD, Vlada Srbije odložila je u petak usvajanje uredbe o subvencionisanju ratarske proizvodnje, a koju je pripremilo nadležno Ministarstvo poljoprivrede.
O modelu pomoći poljoprivrednicima raspravljaće se sljedeće nedjelje. Najave da će država ubuduće podršku mjeriti po prinosu, a ne po hektaru, već sada je podijelila poljoprivrednike u Srbiji. Dok pojedini tvrde da će se tako stimulisati proizvodnja, drugi upozoravaju da će to uništiti male proizvođače. U jednom su složni svi – posljednji je čas da poljoprivrednici saznaju na kakve podsticaje mogu da računaju ove godine.
Praksa države se, naime, ponovila i ove godine. Neposredno pred prolećnu sjetvu ratari još uvijek ne znaju šta će od države dobiti pa, makar oni sa sjevera Bačke, najavljuju proteste i prijete da će traktorima krenuti za Beograd. Protestni skup poljoprivrednika iz Subotice i okoline biće održan u ponedjeljak, kada će mehanizacijom blokirati centar grada.
– Nikome nije jasno na šta je predsjednik mislio, ali bez jasne državne strategije za razvoj poljoprivrede i velikih ulaganja nema i dobrih i visokih prinosa – smatra poljoprivrednik Ivo Dulić. – Svake godine donose neke nove uredbe umjesto da zaista pomognu seljaku da od svog rada može normalno da živi.
Ratari sjeverne Bačke traže da subvencije za regresiranje repromaterijala budu 17.000 dinara po hektaru i da budu isplaćene do početka žetve.
U Mačvi i Pocerini vjeruju da bi nov modela pomoći države uništio male proizvođače. Kažu da su samo zbog subvencija od 14.000 dinara po hektaru plaćali penziono osiguranje.
– Gajim pšenicu, kukuruz i soju, i sve što proizvedem pojedu moje svinje i junad, a finalni proizvod nisu mi ratarske kulture već mlijeko i meso – priča Milenko Popović iz Majura. – Da bih dobio subvenciju po prinosu, morao bih da poslije žetve i berbe sve količine da predam u javna skladišta i dobijem potvrdu. Nemam mogućnosti da to učinim, jer ja i sijem da bih imao stočnu hranu.
U čačanskom kraju smatraju da je „najslabija karika“ predloženog rješenja – kontrola. Mada se oni ne slažu ni sa postojećim modelom.
– Ne znam na koji način će neko „izmjeriti“ prinose i ko će to da kontroliše. To je prosto nemoguće i otvara prostor za manipulaciju – kazao je Ratko Vukićević, predsjednik UO Asocijacije „Srpski plodovi“. – Ni dosadašnji model nije bio dobar, jer su svi dobijali ista sredstva. Tako, recimo dobije isto onaj koji ima livadu i samo je kosi za sijeno.
U Novom Sadu, s druge strane, vjeruju da bi stimulisanje prinosa imalo dobre efekte.
– Ideja je jako dobra, jer će na taj način pare sigurno stići do onih koji zemlju i obrađuju, odnosno do onih koji sa nje ubiraju plodove – komentar je Gene Nikolića, ratar i vlasnik farme tovljenika iz Mošorina. – Ne vidim problem ni u tome da se ustanovi referentni prinos, na osnovu kog bi se subvencije dodjeljivale. I do sada smo, da bismo dobili subvencije, morali da ih „pravdamo“ računima za sertifikovano sjeme i vještačko đubrivo.
Rekorderi
I ratari sa juga Srbije vjeruju da je mjera po prinusu dobar model. Samo tako mogu da se stimulišu poljoprivrednici koji imaju učinak daleko iznad prosjeka. Takav je slučaj Gorana Vidanović iz Donjeg Matejevca.
– Sa 75 tona jabuka po hektaru bio sam 2009. godine drugi rekorder u Srbiji i zato mislim da je bolje da se subvencije isplaćuju na osnovu prinosa. Tu su otkupni listići i tačno se vidi ko koliko radi i ulaže u proizvodnju – kaže Vidanović, koji trenutno ne dobija subvencije po nijednom osnovu, ali je dobijao pomoć za kupovinu sistema „kap po kap“ i kopanje bunara.
Uskoro odluka
– Neophodno je da se što preciznije usmjere sredstva iz budžeta – rekao je Dušan Petrović, ministar poljoprivrede. Mislim da je znatno efikasnije i cjelishodnije da se subvencije plaćaju po proizvedenom prinosu, a ne po hektaru. Takav model subvencionisanja ide na ruku proizvođačima. Vjerujem da će odluka o subvencionisanju ratarske proizvodnje biti donijeta sljedeće nedjelje. Novosti