BANJALUKA , Od situacije u privredi Republike Srpske gora je samo pozicija zaposlenih u njoj i to je već višegodišnja konstanta koja se ne pokušava ni prikriti. Zato je sve više u opticaju mišljenje da je ventil koji drži socijalnu prenapregnutost pred pucanjem. Republika Srpska više nema vremena; ona mora iskoristiti dva svoja resursa interesatna stranim investorima, energetiku i radnu snagu, koju neće jeftino prodati, jer to nije dobro ni za radnike ni za dugoročni razvoj društva, upozorila je Ranka Mišić, predsjednica Saveza sindikata RS.
Izuzetno lošim ocjenjuje sadašnji položaj radnika u većini preduzeća u realnom sektoru, kojima se u prosjeku duguje od tri do četiri plaće, kao i uplate doprinosa.
“Imamo klasično izrabljivanje radne snage, koje se ničim ne sankcioniše. Analiza koju je proveo sindikat u 2011. pokazala je da postoji konstantan strah od gubitaka radnih mjesta, jer je na tržištu rada preko 154.000 ljudi koji čekaju posao. To je kamen oko vrata svakom radniku, a poslodavci tu situaciju koriste na najprimitivniji način, uslovljavajući radnike koji stoga plaćaju visoku cijenu radeći i 10 do 12 sati dnevno”, kazala je Mišićeva.
Uvjerava da Savez sindikata radi na “razbijanju” tog straha radnika i bahatosti jednog dijela dijela poslodavaca.
Međutim, mnogima se nije uspjelo pomoći, jer su morali potpisati bjanko sporazumni raskid ugovora, pa je za prvih pet mjeseci ove godine u RS preko 15.000 radnika ostalo bez posla.
Od Vlade RS Sindikat ponovo traži da donese mjere rasterećenja privrede i stvori uslove za dolazak stranih investicija, koji će otvoriti nova radna mjesta, jer stanje u realnom sektoru u RS, koje utiče i na loš položaj radnika, karakteriše nelikvidnosti preduzeća, nedostatak obrtnog kapitala, ali i ukupna kriza.
“Ono što je ipak vezano isključivo za naše prostore jeste loše upravljanje preduzećima, velike posljedice loše privatizacije u kojoj su faktički opljačkane firme, a ostali su dugovi i radnici koji ne mogu da se prijave ni na zavod za zapošljavanje ili postaju korisnici programa socijalnog zbrinjava. Za to se izborio sindikat i do sada je 150 miliona KM potrošeno za povezivanje radnog staža tih radnika”, kazala je Ranka Mišić.
Međutim, upozorava da se situacija sve više usložnjava, jer posljednji pokazatelji u RS govore o padu industrijske proizvodnje. Stoga, Vlada RS mora da osigura političku stabilnost i ekonomski ambijent prihvatljiv za strane investitore i koji će moći na jednostavan, ali zakonit način da pokreću biznis.
“To je definisano u usvojenoj Ekonomskoj politici, ali je problem realizacija tog dokumenta”, kazala je Mišićeva i podsjetila da je stav Sindikata i prilikom usvajanja Ekonomske politike bio da se moraju definisati izvršioci predloženih mjera i rokovi u kojima se to mora uraditi.
Sindikat insistira na odgovornosti za odstupanje od usvojene politike, odnosno njene nerealizacije, ali ta kampanja za sada ne daje rezultate.
“Sistem odgovornosti mora biti uveden na svim nivoima”, naglasila je Mišićeva, dodavši da bez toga caruje kriminal i korupcija, iz kojih nastaje “hobotnica koja gute sve oko sebe”.
Da su povedene mjere suzbijanja “rada na crno”, uvjerena je da RS ne bi imala sadašnje stanje u fondovima penzijskog i zdravstvenog osiguranja, te u budžetu i to zamjera kontrolnim organima.
“Zamislite apsurda – da glavni republički inspektor prije nekoliko mjeseci javno kaže da u sferi sive ekonomije radi 80.000 radnika i da se ništa ne desi i niko ne povede novu kampanju da se to suzbije”, navodi Mišićeva i kategorično naglašava da ne mogu sindikati raditi posao kontrolnih organa i resornog ministarstva.
Sindikat se izborio za izmjene zakona o inspekcijama po kojima će i jedan sindikalac biti prisutan kada inspektori dolaze u kontrole u preduzeća, a sve kako bi se ovaj oblast uredila.
Kao dobru mjeru ocjenjuje nove odrednice u Zakonu o poreskom postupku, jer će se elektronskim putem svakog trenutka moći provjeriti koja to preduzeća nisu uplatila poreze i doprinose.
I u politici zaduženja Sindikat ima svoj stav da su krediti opravdani ako idu u realni sektor, ali ne i oni koji završavaju u javnoj potrošnji.
Ranka Mišić upozorava da je stand-by aranžman BiH s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) mač s dvije oštrice ukoliko taj novac ide za “pokrivanje” deficita u budžetima.
“Nemamo domaće banke, imamo vještačku valutu, čija je vrijednost u odnosu na euro takođe omča oko vrata poslodavcima, budući da postoji disparitet vrijednosti konvertibilne marke (KM) u odnosu na euro. Sve to kada se uzme u obzir, potpuno je jasno da ‘dil’ BiH s MMF-om nije dobar za građane, jer njihovi uslovi nisu nimalo socijalni. Naprotiv, veoma su restruktivni i uz oštre rezove u sferi socijalnih davanja”, ukazala je predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić. Fena
