BEOGRAD, Srbija nije, i to se dokazalo događanjima oko odlaska guvernera Dejana Šoškića, građansko demokratsko društvo već partijska država.
Ovdje se sve doživljava kao personalna promjena vlasti. Novi koncept države nije uspostavila nijedna prethodna vlast, a očigledno neće ni ova. Sve funkcije u zemlji su političke. Za ljude koji nezavisno misle od režima nema mjesta u izvršnim organima i vlasti.
Ovako dr Miodrag Zec, profesor ekonomije, komentariše posljednja dešavanja oko izmjena Zakona o NBS i ostavku guvernera Šoškića. On objašnjava da je funkcija guvernera u Srbiji oduvjek bila politička, „sve do Šoškića, koji je bio najdalje od politike, ali je sa njom bio u prijateljskom odnosu“.
* Međunarodne institucije upozorile su da je izmjenama zakona ugrožena nezavisnost centralne banke. Koliko će to biti opasno na duži rok?
– Šoškićev slučaj pokazuje da su, ako se ne promjeni baza na kojoj funkcioniše društvo i sistem vrijednosti, potpuno besmislene nezavisne institucije i velike plate ljudi koji su na njihovom čelu. Ako je svaki šef stranke moćniji od guvernera, a jeste, ne vidim zašto bi premijer imao platu 100.000 dinara, a guverner 600.000.
* Kako komentarišete usvojene izmjene zakona – šta je dobro, a šta loše?
– Ma šta u zakon stavili, ma kako zaštitili nezavisnost NBS i personalnu strukturu, vlast to uvijek može da promjeni. Po prošlom zakonu, guverner je praktično bio nesmjenjiv, što se sada pokazalo u praksi kao neodrživo. Ovdje nije ni važno šta piše u zakonu, već trenutni raspored političke moći. Takođe, nije samo važno da guverner bude nezavisan od politike, već koliko su organi banke nezavisni od guvernera, i da li ga istinski kontrolišu. A kod nas ljudi, bez obzira šta piše u zakonu, na vlast, u institucije, dolaze u grupama istomišljenika, drugara iz razreda, sela, pa se razmještaju na važne pozicije.
* Ipak, nije prošao sporni član 18, koji je predviđao da NBS može koristiti devizne rezerve za kupovinu hartija od vrijednosti na sekundarnom tržištu…
– Dobro je što nije prošao, jer je taj član otvarao mogućnost štampanja novca. Zakonima se moraju zabraniti neke stvari. Da se troši ono što se nema, i na nivou Centralne banke i na nivou države. Ali, mi smo napravili društvo preraspodjele postojećih resursa.
* Šta je, po vama, trebalo da bude izmjenjeno u zakonu, a nije?
– Velika inovacija bi bila da se možda guverneru i organima centralne banke zaprijeti krivičnom odgovornošću ukoliko bi ponašanjem i odbranom kursa ugrozili depozite privrede i građana, deviznu štednju i izazvali stanje neodrživosti servisiranja spoljnog duga. Do sada nije postojala lična odgovornost za havarije finansijskog sistema koje su se dešavale u prošlosti, tako da su i guverneri koji su izazvali najveću stopu inflacije odlazili u penziju kao zaslužni građani.
* Kako ocjenjujete Jorgovanku Tabaković kao nasljednicu Šoškića?
– Njenu kandidaturu tumačim u kontekstu da smo mi političko društvo. Ljudi se možda personalno razlikuju, ali matrica je ista.
* Ima li novi guverner mogućnost da zaustavi pad dinara?
– Ne. Novi guverner ima vrlo ograničen okvir djelovanja. Rast evra se može zaustaviti na dva načina – dodatnim zaduživanjem i radikalnom ekspanzijom izvoza, što će ići teško. Uostalom, mi i nemamo monetarni sistem kad imamo apsolutno indeksiranje svih transakcija u evrima.
* Da li je u Srbiji došlo do gornje granice zaduženosti?
– Jeste. Ali je mnogo veći problem za šta se taj novac upotrebljava. Većina pozajmljenih para od 2000. do danas je iskorišćena za sanaciju sistema, a ne za podsticanje proizvodnje. Plus, imamo sužen manevarski prostor za dalje pozajmljivanje novca. Bojim se da je jedini izvor omekšavanje nove vlasti oko Kosova, ne formalno priznanje nezavisnosti, ali kooperativnost, što će biti nagrađeno finansijskim, prije nego političkim ustupcima oko EU.
* Da li su ugrožene isplate plata i penzija? Ministar Dinkić kaže da za ovo u državnoj kasi ima sredstava još samo za avgust…
– Svi su kritikovali prethodnu vlast što je kreirala budžetski deficit i trošila preko mjere. Sve što sada čujem je slično. Suština je što naš sistem jede sam sebe, i koja će progutati ne tri milijarde, nego 10, 20 milijardi za plate i penzije.
Država je sve glomaznija
* Šta bi Vlada trebalo hitno da uradi?
– Ključni problem je što se riječ reforma ovdje ponavlja od 1961. a nema suštinskih promjena. Država reformiše druge, a ne sebe. Ona mora da bude funkcionalna, održiva, da se smanji broj poslanika, tačno zakuca broj ministarstava i da to bude bez obzira ko je na vlasti. A naša država je sve glomaznija. Jedna je stvar kad direktor malo krade iz dobitka, a druga kad to čini iz supstance preduzeća. Onda ono završi u stečaju. Novosti
