BIJELJINA, Svetozar Mihajlović, dugogodišnji privrednik i predsjednik Kluba privrednika Semberija, ističe da je potrebno učiniti sve da se investitori, strani ili domaći, zainteresuju za ovaj prostor, da počnu ulaganja i stvaranja novih pogona koja će obezbijediti nova radna mjesta.
U suprotnom, sivilo koje u ovom sektoru vlada, prerašće u ništavilo, a privreda će otići u potpuni kolaps – upozorava Mihajlović.
On navodi da je potrebno raditi na stvaranju ambijenta u kojem privreda može da ostvari zacrtane zadatke, a takav ambijent, prije svega, treba da stvori Vlada Srpske, zajedno sa drugim institucijama nadležnim za realni sektor.
Mihajlović je, podsjećajući na ranije godine – posebno poslijeratne – istakao da je od tada privreda razrušena te da su praktično nestali svi značajniji subjekti kako u Semberiji tako i u cijeloj Srpskoj, kao i da je izabran najgori mogući model privatizacije.
Svi kolektivi koji su bili značajni, a na području Semberije bilo ih je petnaestak, dovedeni su do same propasti i danas gotovo i ne postoje. Mali je broj firmi (gotovo da ih i nema) koje su zadržale svoju djelatnost.
“Svi veliki kapaciteti su uništeni, a stranci su nam sugerisali da treba da razvijamo mala i srednja preduzeća, da sve banke treba privatizovati. To se pokazalo apsolutno pogrešno. Došli smo u situaciju da danas nemamo nijednog velikog sistema, da imamo mala i srednja prduzeća koja su više `kućna radinost` nego neki značajni privredni subjekti”, upozorava Mihajlović.
Pa čak i takvi kakvi jesu nemaju na koga da se oslone, nemaju riješeno pitanje plasmana, odnosno lanaca koji to mogu preuzeti, pa sve to daje sliku teškog i nepovezanog funkcionisanja privrede.
Mihajlović ističe da su deficiti uglavnom prisutni jer uvoz je i dalje mnogo veći nego izvoz, a uzrok treba tražiti u nepovezanosti i neorganizovanosti kakva je bila ranije.
“Biće potrebno mnogo vremena da ponovo stvorimo velike sisteme koji će moći da funkcionišu te da tržišne viškove prikupljamo na oganizovan način i lakše plasiramo do potrošačkih centara”, kaže Mihajlović.
Ono što dodatno usložnjava situaciju u Srpskoj i u Federaciji BiH, jeste činjenica da smo postali područje koje nije interesantno stranim ulagačima, dodaje Mihajlović, i podsjeća da u posljednjih nekoliko godina nema značajnih stranih ulaganja.
“Osim ulaganja koja su se desila u Rafineriji, sve drugo je simbolično i beznačajno. Pada broj zaposlenih u Srpskoj, a rastom broja nezaposlenih stvara se nepovoljna klima za život mladih na ovim prostorima. I sve to zbog ne postojanja ambijenta za strana ulaganja”, ističe Mihajlović.
Bilo je, podsjeća on, nagovještaja o formiranju industrijskih zona, za šta je manje – više svaka opština donijela i regulacione planove, ali sve je to još uvijek po strani, jer nema zainteresovanih stranih, ali ni domaćih ulagača – ljudi nemaju sigurnost u područje u koje ulažu.
Istina je da je i svjetska ekonomska kriza kod eventualnih stranih ulagača odigrala značajnu ulogu, oni se i zbog nje povlače.
“Ipak, mi smo ovdje stvarali negativan trend jer su povećani porezi, što nije mala stvar u ovoj krizi. Naša Vlada je jedna od rijetkih koja se odlučila na taj korak. Uvela je dodatne namete privredi što privreda nije mogla da podnese, a broj nezaposlenih stalno se povećavao”, smatra Mihajlović.
Poslodavci su zbog povećanja poreza i drugih nameta počeli da otpuštaju radnike, smanjuju plate, kasne sa uplatama doprinosa… “Formalno otpuste radnike, a onda im oni rade na crno i snalaze se, istina nelegalno, kako znaju i umiju”, rekao je Mihajlović.
On navodi da su realni prihodi u budžetu Srpske povećani zahvaljujući povećanju poreza i doprinosa, ali ocjenjuje da je to “mač sa dvije oštrice”, jer sada postoji povećanje budžeta koji je uglavnom, što se posebno vidi u rebalansu, upotrebljen za državnu upravu, a privreda je od toga imala samo štetu.
Mihajlović smatra da “država, odnosno vlada, nije imala hrabrosti da izvrši reformu javne uprave” što je, kako navodi, osnovno u ovakvim situacijama.
“Vjerovatno je zbog određenih političkih konsekvenci koje bi iz toga proizašle Vlada išla linijom manjeg otpora – lakše joj je bilo da optereti privredu nego da se uhvati u koštac sa reformom javne uprave koja kad-tad mora doći na red”, smatra Mihajlović.
I poljoprvreda bi morala mnogo bolje da se organizuje kroz stvaranje većih udruženja kako bi bili konkurentni i sa ozbiljnom ponudom izašli na tržište izvan Srpske. Bilo bi poželjno da se i Vlada Srpske pozabavi ovim segmentom privrede bar kroz veće podsticaje kako bi se dostiglo bar planiranih osam odsto podsticaja iz budžeta, kaže Mihajlović.
Uslovi za kreditiranje proizvodnje su nepovoljni, neophodno je izbjeći visoke kamate na kredite koji su namijenjeni poljoprivredi i to putem otvaranje određenih prerađivačkih kapaciteta koji bi apsorbovali i višak proizvoda kojeg ima u izobilju prije svega ovdje u Semberiji.
“Samim tim došlo bi do novog zapošljavanja radnika i na taj način bi se stvorio jedan povoljan ambijent i stvorili uslovi ne samo za ulaganje domaćeg kapitala nego i poželjnog stranog koji bi ponovo počeo stizati na ove prostore”, kaže za Srnu Svetozar Mihajlović.