BEOGRAD, Velika količina ekstralakog lož-ulja umjesto u gorionicima kotlova završi kao gorivo u automobilima, a država i građani trpe milionske štete – upozoravaju u Udruženju naftnih kompanija Srbije.
– Računica je jasna. Na svakom litru lož-ulja koje završi kao gorivo u vozilima država gubi 37 dinara, koliko iznosi akciza za dizel. A od juna bilježimo ogroman uvoz ekstralakog lož-ulja – tvrdi Tomislav Mićović, generalni sekretar Udruženja.
Prema podacima Uprave carine dostavljenim „Novostima“, od juna do oktobra ove godine uvezeno je 37.425,83 tone ekstralakog lož-ulja.
– Tome dodajte proizvodnju NIS oko 35.000 tona i činjenicu da je prošle godine cjelokupno tržište, dok nije bilo prodaje na pumpama (NIS je razvozio gorivo do potrošača), bilo podmireno sa 50.000 tona i sve je jasno – objašnjava Mićović. – Velika većina ovog derivata je završila kao gorivo.
Razlika između lož-ulja i dizela D2 je, suštinski, samo u boji. Na benzinskim stanicama je nemoguće sipati lož-ulje direktno u rezervoar, ali se „pretakanje“ kasnije svakako isplati jer je razlika u cijeni upravo visina akcize – 37 dinara.
Rijetko ko koristi lož-ulje za grijanje jer su za zagrijavanje stana od 60 kvadrata u sezoni potrebna 1.394 litra, a oni staju 142.600 dinara, što je znatno više od grijanja na struju, drva ili gas, pa je jasno da povećani uvoz ovog derivata raduje samo vlasnike vozila.
Zakon iz 1971.
Na upozorenja UNKS reagovala je i država pa su učestale kontrole inspekcije na benzinskim pumpama. – Vjerovali ili ne, te inspekcije se pozvaju na zakon iz daleke 1971, po kome mjesto na kome se toči lož-ulje mora da bude udaljeno pet metara od onog na kome se toči dizel, tako da vlasnik pumpe jednostavno rješava taj problem – kaže Mićović – Izostaje kontrola daljeg protoka ovog derivata. Novosti
