BANJALUKA, Libor Lohman, izvršni direktor Udruženja evropskih željeznica (CER), rekao je da restrukturiranje “Željeznica RS” treba da ide u smjeru razdvajanja operatera od infrastrukture.
“U strategiji članica EU jasno je definisano da je upravljanje infrastrukturom odgovornost države, odnosno vlade. Mislim da isto to treba primijeniti na drumove, terminale, aerodorome…”, kazao je Lohman.
On ističe da se tek nakon toga može razgovarati i vidjeti da li su “Željeznice RS” profitabilne te da, ukoliko se samo fokusiramo na teretni saobraćaj, sadašnja infrastruktura može biti dovoljna.
Kakvo je trenutno stanje u vezi s pitanjem infrastrukture u “Željeznicama RS” s obzirom na to da se u nju ulaže vrlo malo?
LOHMAN: Imao sam priliku putovati vozom od Doboja do Zagreba. Infrastruktura je oko 50 do 60 odsto modernizovana i to je vidljivo, ali postoje dva problema, prvo zato što je to jednokolosiječna pruga, koja utiče na smanjen kapacitet prevoza. Druga stvar je da imate prilična rastojanja između stanica, a nemate signalizaciju, što opet utiče na ograničenje kapaciteta saobraćaja. Ukoliko se u budućnosti fokusirate samo na teretni saobraćaj, možda je to dovoljno što sada imate i onda je to nešto što može imati profit. Ako se pojavi potreba za brzim vozovima ili kada uđu drugi operateri na tržište RS, a bude se tražio viši stepen putničkih usluga, definitivno će vam u tom slučaju biti problem.
Kakvo je stanje u “Željeznicama RS” u odnosu na željezničke sisteme u EU? Da li “Željeznice RS” uopšte mogu biti profitabilne?
LOHMAN: Neophodno je razdvajanje operatera od infrastrukture. U strategiji članica EU jasno je definisano da je upravljanje infrastrukturom odgovornost države, odnosno vlade. Mislim da isto to treba primjenjivati i na drum, terminal, aerodorom itd. Mislim da bi država trebalo da bude odgovorna za infrastrukturu i same operacije.
Da li to znači da će se u tom smjeru kretati restrukturiranje “Željeznica RS”?
LOHMAN: Da. Ako krenemo sa pretpostavkom da državi pripada infrastruktura i da osnovno finansiranje ide preko države, onda možemo razgovarati i vidjeti da li je željeznica profitabilna. U tom slučaju, ako tako posmatramo stvari, imamo u EU profitabilnih željeznica. Kada posmatrate željeznicu kao jedan zaseban entitet i vidite da stalno morate dotirati sredstva da bi taj entitet preživio, a ne upoređujete ta sredstva sa drumom i investicijama koje se ulažu u drum, naravno da ćete onda vidjeti željeznicu kao crnu rupu.
U slučaju da se krene u restrukturiranje u tom smjeru, kakvi su standardi EU i da li RS ili BiH treba da upravljaju infrastrukturom?
LOHMAN: Što se vas tiče, imate izuzetno komplikovanu situaciju. Osnovno pitanje je ko je vlasnik infrastrukture, da li je to RS ili BiH, jer osnova je da onaj ko je vlasnik ima odgovornost za željeznicu.
“Željeznice RS” imaju veliki višak radnika. Kakav je standard EU u vezi s tim pitanjem? Recimo, koliko zaposlenih u željeznicama EU ide na jedan kilometar pruge?
LOHMAN: Ne postoji jedinstven standard. Ako imate integrisanu kompaniju koja je odgovorna i za infrastrukturu i za operacije, tada morate imati razdvojene račune za putničkih i teretni saobraćaj i onaj infrastrukturalni dio. Ako tako postavljate pitanje, neophodno je definisati koliki je neophodan broj po kilometru za infrastrukturu, koliki za putnički ili teretni saobraćaj. Sve je to u suštini razdvojeno.
Kada je u pitanju RS, mora da postoji neki okviran broj zaposlenih? U posljednje vrijeme spominje se da bi oko 800 ljudi trebalo da dobije otkaz?
LOHMAN: Ne mogu reći da li je to taj broj, niti vam mogu reći da li uopšte imate višak ili manjak ljudi. Tu morate da uđete u sami problem, odnosno da li imate ljude koji vam održavaju prugu ili imate mašine koje to rade. Naravno, ako imate mašine, onda to znači da su vam ljudi na neki način višak. Ako uložite i imate mašineriju, ne trebaju vam ljudi, ali ako ne uložite, treba vam horda ljudi koji će to održavati. Ista situacija je i sa operaterom, ako ulažete u moderne sisteme kontrole i imate jedan kontrloni centar u Doboju, onda, praktično, duž te pruge neće vam trebati niko u stanicama.
Bilo je pokušaja da se napravi konzorcijum željeznica BiH, Srbije, Hrvatske, Slovenije i Crne Gore, odnosno “Kargo 10”. Da li na neki način takav konzorcijum može željeznice iz regiona da izvede iz poslovnog mraka?
LOHMAN: Da. Imaju dva dobra aspekta te inicijative. Prvo, imali bi bolju koordinaciju investiranja u infrastrukturu, jer to je problem koji mi imamo u EU, a to je koordinacija investicija u međugraničnim projektima.
Dokle se stiglo s tim ujedinjavanjem željeznica regiona?
LOHMAN: Samo na papiru. To mora da podrže države i one su te koje moraju da obezbijede novac za to, a tu se sada javlja mogućnost da se iskoriste EU fondovi za investiranje.
Znači, EU je zainteresovana da pomogne u tom smislu?
LOHMAN: EU sve više insistira na toj međudržavnoj saradnji, a čak su formirali i jedan novi instrument, nešto kao fondacija za povezivanje EU. To znači bukvalno povezivanje preko granica i čak postoje naznake da su države voljne da izdvoje značajna sredstva da bi pospješile tu saradnju.
EU pridaje pažnju željeznicama
Udruženje evropskih željeznica (CER) uključiće se aktivnije u rješavanje organizacionih problema u “Željeznicama RS” davanjem stručne pomoći.
Ovo je dogovoreno na sastanku Nedeljka Čubrilovića, ministra saobraćaja i veza RS, i Libora Lohmana, izvršnog direktora CER-a.
Čubrilović je nakon sastanka rekao da EU pridaje posebnu pažnju željezničkom saobraćaju na ovim prostorima, ali da je potrebno naći balans između putničkog i željezničkog saobraćaja kako se ne bi međusobno ugrožavali.
“‘Željeznice RS’ treba da budu dio evropskog željezničkog sistema, jer su poslovi koje obavljaju vezani za sve željeznice u okruženju i željeznice zemalja EU”, kazao je Čubrilović. Nezavisne novine
