BEOGRAD, “Kod nas su se u firmi crvene lampice ugasile, jer smo gotovo prepolovili dug”. Ovim riječima biznismen Zoran Drakulić opisao je trenutak kada je kompaniju izvukao iz krize. Na kraju 2009. godine, prema „Ekonomistovom” istraživanju Top 300, našao se na listi deset najzaduženijih krupnih kapitalista.U međuvremenu, odlučio je da zaduženje smanji, umjesto da ga poveća, ali se i odrekao i dobrog dijela vlasništva u kompaniji.
– Bila je to racionalna odluka. Iz želje da sačuvam firmu, morao sam to da učinim. Jer, postojala je realna opasnost da se uđe u novi ciklus krize – opisuje Drakulić zašto je donio takvu odluku.
Kad za nekoliko mjeseci bude objavljena lista Top 300, njegovi bilansi će sigurno izgledati zdravije nego lani, ali odricanje od većinskog vlasništva bila je cijena koju je platio.
U međuvremenu, dugova se jednim djelom rješio i Miroslav Mišković, vlasnik Delta holdinga, koji je kraj 2009. godine dočekao kao prvi na listi najzaduženijih krupnih kapitalista. Jer, prije nekoliko mjeseci za 900 miliona evra prodao je „Delta Maksi” belgijskom „Delezu”. Novac od transakcije je bar jednim djelom iskoristio da smanji dugovanja koja su posljednjeg dana 2009. godine iznosila oko 900 miliona evra. Dugovi su prijetili da potope i poslovnu imperiju Đorđija Nicovića, vlasnika „Irva investicija”. Zbog krize, njegovi poslovni računi su posljednjih godina blokirani, a da bi izbjegao bankrot Nicović je povjeriocima dostavio plan reorganizacije koji podrazumjeva da dugove vrati u narednih pet godina. Na spisku prvih deset lani su se našli i Viktorija grupa, Invej, Verano, Nibens, Farmakom, MK grupa i Rudnap. Prema anonimnom svjedočenju jednog od tih kapitalista, situacija je sada u većini ovih preduzeća još gora.
Prema posljednjim podacima, ukupan dug privrede iznosi oko 20 milijardi evra. Ako je najvećima najteže, treba li svi učesnici u srpskom privrednom životu da se zabrinu zbog prilagođavanja vremenu poslije krize i koga će najviše to da zaboli? Na ovo pitanje, od različitih ekonomista čuju se i različiti odgovori. Prema mišljenju jednih, nesanica ovih biznismena ne treba da nas se tiče, jer nikakvu vajdu nismo ni imali od njihovog profita kad su se bogatili i zašto bi ih sad žalili. Pogotovo zbog njihovih gubitaka. Drugi, pak, ne misle tako. Jer, ako je velikima ovoliko teško, onda to znači da je malima još teže. Samo što niko ne čuje. Zato smatraju da iz ovakve situacije niko neće izaći bez rana: ni privreda, ali ni bankarski sektor.
Jedan iz redova krupnih kapitalista, takođe, smatra da će banke morati da podnesu dio tereta i da su one sada u najvećem riziku. Jer, ako dugovi ne budu mogli da se naplate i bankari će biti na gubitku, ocjenjuje.
Kako su uopšte krupni kapitalisti dospjeli u ovakvu situaciju?
– Tako što smo kupovali firme u vrijeme kad je tržište bilo sasvim drugačije. Prije krize je sve izgledalo relativno jeftino i lako. Desilo se da te investicije sada ne prave pare – kaže jedan od njih anonimno.
Bez imena i prezimena dobar dio njih će reći i da ne vide izlaz za srpsku privredu, jer je tržište korumpirano, birokratizovano, nelikvidno…
Mahmud Bušatlija, konsultant za strana ulaganja, smatra da je neznanje, osim krize, bilo jedan od uzroka velikih problema u koje su zapali najmoćniji privrednici.
– Biti krupan kapitalista znači mnogo i znati. Normalno je da oni koji su se lako i brzo obogatili tokom krize brzo – propadnu. Jer njihove investicije su uglavnom špekulativnog karaktera i oni nisu uspjeli da ih završe u prethodnom periodu – objašnjava.
Njegov kolega, Milan Kovačević, ne misli tako. On kaže da je svaka investicija špekulativna i da u toj činjenici nema ništa loše. Šta je rđavo, pita, ako neko očekuje da zaradi kupovinom neke firme, objašnjava.
– Pogrešno je to čak zvati i borbom za profit, jer je tu riječ o dodatoj vrijednosti – ističe on.
On dodaje i to da prije krize veliki privrednici nisu mogli da ulažu u energetiku ili telekomunikacije, na primjer, jer su ta mjesta na tržištu već bila popunjena. Zato ga kaže i ne čudi što su uglavnom ulagali u nekretnine. Međutim, tu i leži uzrok problema mnogih, jer su cijene tokom krize pale, a prinosi značajno smanjeni.
– Svi koji su u većoj mjeri investirali tako što su se zaduživali sada su u krizi. Problem imaju i mali i veliki privrednici. Onaj ko je kupio jedno preduzeće, pa na bazi te imovine uzeo kredit da bi pazario drugu, pa treću firmu, e taj sad ima veliki problem. Međutim, ono što je olakšavajuća okolnost jeste što država najviše pomaže najvećima. Vjerujem da su subvencionisane kredite najviše i koristili krupni kapitalisti – ocjenjuje Kovačević.
Mahmud Bušatlija kaže da se niko sa spiska prvih deset najzaduženijih iz krize neće izvući bez ljutih rana. Prema njegovoj ocjeni, to može da bude i dobro, jer su pojedinci privilegije na tržištu sticali uz pomoć politike ili monopola. Zato ga, kaže, aktuelna kuknjava ne uzbuđuje mnogo.
Ipak, podaci Narodne banke Srbije pokazuju da najveća dugovanja prema bankama ima sektor trgovine na veliko i malo. Izraženo u evrima, na kraju jula 2010. godine taj dug je iznosio oko dvije milijarde evra. Politika
Ljute rane krupnih biznismena
