BEOGRAD, Miroljub Labus, ekonomista i bivši potpredsjednik Vlade Srbije, kaže da je uvođenje evra dugoročno najbolje rješenje za privredu Srbije, iako evro danas ne stoji dobro.
On naglašava da postojeći devizni sistem može da funkcioniše sve dok postoji precjenjeni realni kurs dinara, ali da to ne može da traje vječno i Srbija će svakako, prije ili kasnije, imati deviznu krizu.
Na pitanje šta građani mogu da očekuju u 2012, on odgovara da će kod nas stvari ići slično kao u EU jer smo u istom čamcu i dodaje da neće biti nove recesije, ali će oporavak biti dug, uz spori rast životnog standarda i zaposlenosti.
Labus smatra da se politika danas više mješa u ekonomiju nego u njegovo vrijeme i opravdanje za to nalazi u ekonomskoj krizi, gdje i druge države vode veoma angažovanu ekonomsku politiku.
“Mi smo, međutim, prešli granicu i danas postoji opšte uvjerenje da svaki problem u privredi mora država da rješi. To je, prosto, nemoguće. Uz to, vidite šta se dešava u Evropi. Novi talas krize je nastao upravo zbog državne fiskalne politike”, kaže on.
On navodi da “postoje dva kanala kroz koje dužnička kriza iz EU može vrlo brzo da se preseli kod nas. Prvi je kanal izvozne tražnje, jer ćemo teže nego do sada da prodajemo u Evropi, zbog usporavanja njene privredne aktivnosti. Posebno je problem za nas situacija u Italiji, koja je naš veliki trgovački partner”.
“Drugi je finansijski kanal, jer će manje kapitala biti raspoloživo za nas. Teško je povjerovati da će strane države da dokapitalizuju svoje banke da bi one ulagale u Srbiju”, smatra bivši potpredsjednik Vlade Srbije.
Labus naglašava da strane direktne investicije ne moraju da budu pogođene, ali da je Srbija sama sebi problem jer je neatraktivna za njih.
On kaže i da “Srbija nije spremna za izazove koji joj predstoje, ali ni EU nije bila spremna za krizu. Reagovala je sporo, što je produbilo krizu. Iz toga bi valjalo izvući neke pouke. Ja ne sumnjam da ćemo mi reagovati na krizu, pitanje je samo da li ćemo to uraditi odmah ili sa zakašnjenjem”.
Kada su u pitanju svjetle i tamne tačke srpske ekonomije, on objašnjava da se “spoljna likvidnost zemljese održava, bankarski sistem je još uvijek siguran, polako se smanjuje inflacija i postoji izvjestan privredni rast. To je na svjetlijoj, mada ne potpuno svjetloj strani. Na drugoj strani su nezaposlenost, pad potrošnje, stagnacija realnih plata, fiskalni i platni deficiti te zaduživanje države”.
Miroljub Labus smatra da je zaustavljanje rasta javnog duga Srbije “pitanje za politiku, a ne za struku” i dodaje da što se struke tiče, ona mora da ukaže na primjer Italije.
“Ako kamatne stope porastu – između ostalog i zbog rizika zemlje – a privredni rast ostane skroman, finansiranje visokog duga postaje nerješiv problem. Ja sam pregovarao o otpisu našeg duga i znam da na budući otpis stranog duga ne možemo da računamo”, upozorava on.
On kaže i da uredba Vlade Srbije o ograničenju plaćanja na 60 dana samo smanjuje kredibilitet Vlade jer se donosi propis koji neće moći da se sprovede.
“To mi liči na obavezu stanara da traže dozvolu od opštine da okreče svoj stan. Nelikvidnost je ozbiljna stvar, između ostalog i sama Vlada doprinosi tome jer ne plaća svoje obaveze. Nelikvidnost je djelom posljedica nesolventnosti u privredi, a djelom restriktivne monetarne politike. Ni jedno ni drugo se ne rješava uredbom”, zaključuje Labus. Press