HAVANA, Kubansko rukovodstvo je, konačno, najavilo ukidanje “librete” – knjižice za racionalno snabdjevanje stanovništva. Krompir je dobio status “slobodnjaka” i može se kupovati u slobodnoj prodaji, isto kao što je nešto ranije urađeno sa cigaretama. Cijena jeste pet puta viša, ali zato nema ograničenja i čekanja u redovima.
To postepeno i još uvijek simbolično ukidanje “librete”, koja je uvedena na Kubi prije 47 godina, uzima se kao dobar znak da se na ostrvu nešto mjenja nabolje. Mada, dosta je Kubanaca kojima će te promjene teško pasti, jer njihova prosječna plata od 420 pezosa (oko 20 dolara), neće moći da izdrži te nove cijene, koje za razliku od onih sa “librete” nisu subvencionisane.
Problem je, ipak, mnogo dublji. “Libreta” na Kubi nije uvedena zbog niskih cijena, nego zato što nema dovoljno hrane i drugih artikala za svakodnevni život. Zatajio je model Kastrovog “socijalizma u tropima”.
Marks se nije primio pod kubanskom palmom, ne bar u konceptu “komunističke utopije” kojom se vođa kubanske revolucije zanosio. Umjesto “novog čovjeka”, i “novog društva” koje su očekivali Fidel i Če, na ostrvu su se u velikom broju pojavili besposličari, špekulanti i neradnici, a radnje i plantaže su opustile.
Reforme su sažete u pet tačaka – otpuštanje viškova zaposlenih, otvaranje vrata stranom kapitalu, masovno davanje licenci za privatni biznis, ukidanje subvencija na svim nivoima i davanje autonomije, neke vrste samouprave preduzećima.
Novi predsjednik Kube Raul Kastro, koji je preuzeo vlast od oboljelog brata Fidela prije tri godine, izgovorio je početkom ovog mjeseca u kubanskom parlamentu ovu oporu i, skoro da bi se moglo reći, očajničku konstataciju:
– Vrijeme nam ističe. Ne može se više balansirati nad provalijom. Ili ćemo ispraviti greške, ili ćemo potonuti i povući za sobom sve ono šta je uradila naša generacija.
Sada je počelo odbrojavanje unazad. Braća Kastro, koji zajedno imaju 163 godine (Fidel 84, Raul 79), očigledno shvataju da je za njih dvojicu, kao i za cijelu odlazeću generaciju njihovih saboraca sa Sijera Maestre, ovo posljednji trenutak da se nešto uradi na transformaciji sistema koji je pred kolapsom. Na Kubi je socijalizam počeo da jede sam sebe. Život Kubanaca ne zagorčava samo američka ekonomska blokada koja traje 48 godina, nego i sistem koji se urušio.
Čak je i Fidel nedavno priznao da taj model ne služi više ni Kubancima. Otuđeni birokratski aparat, uravnilovka u zaradama, nedostatak bilo kakvih ekonomskih stimulansa i lične inicijative, doveli su do nerada, crnog tržišta, ruiniranja životnog standarda, zapuštenih gradova, nedostatka hrane i robe široke potrošnje. Pola kubanske obradive zemlje je pretvoreno u utrine. Kuba uvozi 80 odsto hrane!
– Ovako više ne može – kaže Raul, sada već u ulozi šefa države. – Kuba ne može biti jedina zemlja na svetu u kojoj može da se živi a da se ne radi.
Ovih dana na ostrvu su najavljene ozbiljne reforme “modela” koji je Kastro gradio pet decenija.
– Ne možete čekati otvorenih usta da vam mama – država – ubaci hranu unutra – poručio im je jedan od Kastrovih saboraca, Ramiro Valdes.
Na Kubi, od njenih 11,2 miliona stanovnika, zaposleno je ukupno pet miliona, a od toga nešto više od četiri miliona u državnom sektoru. Sada se u “Programu reformi” predviđa otpuštanje, prvo pola miliona državnih službenika, a potom još milion.
Takođe se otvara mogućnost da sav taj višak ode u privatni sektor, za šta su već otvorene mogućnosti. Samo prošlog mjeseca na ostrvu se za otvaranje privatnog biznisa prijavilo 80.000 ljudi.
Tih najavljenih reformi, a posebno njihovog odjeka, izgleda, uplašilo se i kubansko rukovodstvo, jer se čuju mišljenja da braća Kastro sada hoće da mjenjaju socijalizam iz temelja. Na to je ovih dana odgovorio sam Raul Kastro. “Mene nisu izabrali za predsjednika da bih na Kubi vratio kapitalizam i predao revoluciju.”
On je dodao, a to i njegov brat Fidel naglašava, da se radi o “dotjerivanju” socijalističke prakse, o ispravljanju počinjenih grešaka, a da socijalizam i dalje ostaje njihovo trajno opredjeljenje. Neko je ironično primjetio da bi to moglo da znači da će braća Kastro na Kubi da grade “lenjinistički kapitalizam”.