BANJALUKA – Višegodišnja kriza u njemačkoj stanogradnji, praćena padom privatnih investicija, otkazivanjem projekata i zaštitom domaćih kompanija, sve više smanjuje obim poslova i manevarski prostor građevinskim firmama iz Republike Srpske koje rade na tom tržištu, posebno u sektoru grube gradnje.
Prema podacima minhenskog Instituta za ekonomska istraživanja “Ifo”, poslovni sentiment u njemačkoj stanogradnji dodatno je pogoršan krajem prošle godine, a oporavak se još ne nazire. Indeks koji mjeri raspoloženje u sektoru pao je u decembru na minus 20,6 poena, dok gotovo polovina kompanija prijavljuje nedostatak narudžbina i rast otkazivanja već planiranih projekata.
Direktor Sektora granskih udruženja pri Privrednoj komori RS Mile Petrović podsjetio je da je pad u Njemačkoj počeo još 2020. godine, te da je smanjenje privatnih investicija u građevinarstvu dostiglo čak 28 odsto, što je dovelo do bankrota brojnih kompanija u sektoru visokogradnje.
“U Njemačkoj se posebno osjetio pad u oblasti stanogradnje, što je najviše pogodilo firme koje se bave grubim građevinskim radovima. Naše kompanije uglavnom rade sa njemačkim partnerima koji su finansijski stabilni i koji moraju ispunjavati stroge uslove da bi uopšte mogli angažovati detaširane radnike”, rekao je Petrović.
On je naglasio da naplata potraživanja za sada nije alarmantna, ali da je broj poslova osjetno smanjen, jer Njemačka u uslovima krize prednost daje domaćim firmama.
“Njemački investitori prvo angažuju svoje kompanije kako bi zaštitili domaću privredu, dok se stranim firmama, iako su često povoljnije, otkazuju poslovi. Kada je došlo do pada stanogradnje, država se okrenula infrastrukturnim projektima, u koje su uglavnom uključene njihove firme”, istakao je Petrović.
Prema njegovim riječima, detaširane firme iz Srpske suočavaju se i sa dodatnim opterećenjima, poput sve težeg dobijanja radnih dozvola, ograničenja rada na gradilištima, kao i povećanja troškova obaveza od jula prošle godine za oko 20 odsto.
“Tamo gdje postoje dugogodišnji partnerski odnosi i dobra saradnja, njemački investitori pokazuju razumijevanje i koriguju cijene radova, jer su i sami svjesni rasta troškova”, naveo je Petrović.
On je dodao da firme koje se bave elektroinstalacijama i završnim građevinskim radovima za sada rade gotovo istim intenzitetom, jer je ranija ekspanzija gradnje ostavila veliki broj projekata u završnim fazama.
“Međutim, ako ne dođe do brzog oporavka grube gradnje i te firme bi se mogle suočiti sa sličnim problemima”, upozorio je Petrović.
Privredna komora RS, kako je naveo, svake godine raspodjeljuje isti broj detašmana, ukupno 636 dozvola, ali trenutni pokazatelji govore da se gruba gradnja sporo oporavlja, dok sektor završnih radova zadržava kontinuitet.
“Sve veći broj radnika iz Srpske odlučuje se da više ne ide u Njemačku, što će dodatno uticati na smanjenje obima poslova”, rekao je Petrović.
Sličnu sliku sa terena potvrđuje i tehnički direktor građevinskog preduzeća “Vranica” Nenad Stanišljević, čija firma godinama posluje u Njemačkoj.
“Loša situacija traje već tri do četiri godine i ništa se bitno ne popravlja. Stanogradnja je gotovo stala, što je dovelo do manjka posla, pada cijena i teške borbe za opstanak”, kazao je Stanišljević.
On je naveo da u Njemačkoj plaćanja uglavnom idu u roku od 15 dana pa firme relativno brzo mogu da prepoznaju probleme kod partnera.
“Uvijek postoji rizik da neka firma ode u stečaj i da dio potraživanja ostane nenaplaćen, ali čim dođe do kašnjenja, mi obustavljamo radove”, objasnio je Stanišljević.
Prema njegovim riječima, prošle godine iskorištenost detašmana u BiH bila je oko 50 odsto, a najveći dio povukle su firme koje se bave instalacijama, dok su preduzeća u gruboj gradnji znatno lošije prošla.
“Troškovi su porasli, cijene su pale i sve je teže održati poslovanje. Očekujemo neki oporavak, ali za sada je to vrlo neizvjesno”, istakao je Stanišljević.
Mile Petrović je istakao da, iako postoje upiti i sa drugih tržišta, poput Bliskog istoka, domaće građevinske kompanije sve teže odgovaraju na takve ponude. Kako je naveo, ključni problem je što u Srpskoj više nema dovoljno velikih sistema koji bi mogli angažovati i uputiti po nekoliko stotina radnika na jedan projekat. Glas Srpske