ATINA, Bankrot Grčke ili dogovoreni otpis većeg dijela potraživanja će poljuljati temelje evrozone tako da čak ni ogromni fond za pomoć ne garantuje spas evra.
Ulagači već 19 mjeseci slušaju uvjeravanja da do najgoreg scenarija za evro neće doći, ali ni dogovor evrozone o dokapitalizaciji najizloženijih banaka sa 108 milijardi evra ne znači da su banke sigurne.
Naime, prva domina u obliku pada Grčke, bilo kroz bankrot ili otpis većeg dijela duga, u nezavidan položaj stavlja mnoge evropske, a ne samo grčke banke, koje ne mogu preživjeti bez finansijske injekcije države.
Tu dolazi do ozbiljnog političkog problema. Građani država koji trpe teške mjere štednje neće samo tako vladama progledati kroz prste što njihovim novcem spašavaju notorne banke. Zašto ljudi ne bi za sebe tražili opraštanje duga kakvo je dobila Grčka?
Ali ni to nije najgore. Nakon što države “iskeširaju” da spasu banke nužno će izgubiti povjerenje dosadašnjih kreditora, koji su do sada kupovali njihove obveznice, a to dovodi do pada rejtinga slabijih država evrozone, ali i Francuske. U tom trenutku Njemačka mora kao posljednje sredstvo donijeti tešku odluku, pada li kao ostali ili napušta evro koji tone.
Ako Njemačka ne nađe snage da plati svima dugove koji dosežu njen godišnji BDP, jedina joj je opcija izlazak iz evrozone i vraćanje marke. Nakon toga moglo bi da dođe do implozije evra i ECB-a.
Njemačka uloga sidra evrozone ne smije biti ugrožena naporima da se suzbije dužnička kriza, upozorio je guverner njemačke centralne banke Jens Vajdman. On je dodao da ne želi da nagađa o kreditnoj sposobnosti zemalja, ali je upozorio da bi pokušaj rješavanja krize mogao da rezultira prekoračenjem finansijskih i političkih ograničenja.
Vajdman, ujedno i član upravnog borda Evropske centralne banke, je izrazio skepsu i prema otpisu vrijednosti grčkih državnih obveznica u vlasništvu banaka. “Otpis nije univerzalni lijek”, rekao je on i dodao da “ako se zbog toga smanjuje spremnost za strukturalne reforme, to može čak biti i opasno”.
On je izrazio uvjerenje da je ispravno pomagati državama u vrijeme krize, poput aktuelne, samo “kada one odlučno i dosljedno rješavaju svoje probleme”.